CAMERA OBSCURA sastoji se od duguljaste kutije, iznutra pocrnjene, koja na prednjoj stijeni ima vrlo malenu okruglu rupicu, a na stražnjoj ploču od mutnog stakla i eventualno uređaj za namještanje fotografske ploče. Zrake, koje dolaze od vanjskih predmeta, daju na stražnjoj stijeni obrnutu umanjenu sliku (v. sl.). Slika nikada nije oštra kao slika dobivena lećom. Sličan učinak ima i refleksija na sitnom djeliću ravnog ogledala.

To načelo bilo je poznato već Aristotelu, koji u Problemata (XV, 5) razlaže, da zrake sunca daju okruglu sliku i onda, kad prođu kroz malen četverouglast otvor. U kasnijim vjekovima ovo načelo spominju u vezi s projekcijom sunca kod njegove pomrčine. Čini se, da je Alhazen početkom 11. st. bio dobro upućen u projekciju terestričkih predmeta kroz uske otvore. Prvi opis mračne komore dao je g. 1321 Levi ben Gerson (Gersonides) u djelu, koje je 21 godinu kasnije preveo Petrus de Alexandria pod naslovom De sinibus, chordis et arcubus. Prema tome su opisi od Leonarda da Vinci (oko 1500) i od Cesara Cesariana (1521) došli dva stoljeća kasnije. Cesariano spominje benediktinca Pafnucija kao izumitelja c. o. Općenitije postala je poznata po opisu, koji je o njoj dao G. B. della Porta u prvom izdanju (1588) djela Magiae naturalis libri XX (1. IV, 2), pa se on pogrešno spominjao kao njezin izumitelj.

Mračna se komora elementarno tumači pravocrtnim širenjem svjetlosti (v. sl.). Tim se načinom doduše objašnjuje činjenica, da sliku dobivamo u svima daljinama od rupice. Ali se ovim putem ne da razjasniti okolnost, da se smanjivanjem rupice ne da povećati oštrina slike. Zapravo slika u mračnoj komori nije drugo nego skupina kružića ogiba na rupici, pa potpuno tumačenje daje istom primjena teorije ogiba (v.). Ako se duljina d kutije smije zanemariti prema daljini predmeta od rupice, kako je to slučaj kod snimanja krajina, slika je najsvjetlija i najoštrija, kad je duljina d tako odmjerena, da polumjer r rupice iznosi za sredinu stražnje stijene tri četvrtine polumjera prve Fresnelove zone, t. j., kad je d = 1/λ(4r/3)². Za λ 500 mμ, 2r = 0,5 mm to daje okruglo d = 22 cm. Općenito se rupica vlada kao sabirna leća istog promjera sa žarišnom daljinom f = d iz gornje formule, pa bi kod manjih daljina predmeta trebalo primijeniti jednadžbu sabirne leće. Međutim neveliko odstupanje od ovih mjera ne kvari slike u znatnijoj mjeri, jer ona i onako nije nikada posve oštra. Ipak Combeova formula za duljinu kutije d = r²/2 (r u stotinkama mm, d u mm) daje prevelike vrijednosti.

Mračna komora s rupicom rjeđe se upotrebljava za fotografiju zbog malene svjetloće slike i zbog potrebe dugih ekspozicija (2r od 0,3 do 0,8 mm). Ekspozicija traje poprečno toliko minuta, koliko je sekunda potrebno kod kamere s objektivom uz jako zaslonjen otvor. Snimke krajina daju vrlo meke crte, pa ugodno djeluju.