CAMALDOLI i KAMALDOLJANI. Camaldoli (od lat. Campus Maldoli) je naselje kamaldoljana, redovnika-pustinjaka, kod Arezza u sjevernoj Italiji. Red kamaldoljana razvio se iz benediktinskoga, kad je u 10. st. benediktinac sv. Romualdo († 1027) počeo širiti pokret, da se nedaleko benediktinskih samostana osnivaju pustinjačka naselja. U samostanskoj zajednici žive oni, koji se staraju za gospodarstvo, zatim, koji se pripravljaju za pustinjački život, kao i oni, koji su ga radi bolesti morali prekinuti. Ostali su stalno u pustinjačkom naselju, svaki u svojoj kućici. Pojedinac moli i radi te stalno boravi u kolibici, samo im je zajednička služba Božja. Molitveni život popraćuju strogom pokorom. Mesa ne jedu nikada.

Takvo pustinjačko naselje osnovao je sv. Romualdo u Camaldoliju oko 1012 usred apeninskih šuma. To je t. zv. Sveta Pustinja (Sacro Eremo). Oko 3 km niže je samostan. Iako sv. Romualdo nije najprije utemeljio Camaldoli, niti je ondje umro (nego u Valdicastro), ipak je cio red dobio ime kamaldoljana, i C. se smatrao uvijek središtem reda.

Osim svojih pravila obdržavaju kamaldoljani i pravila sv. Benedikta. Red se tokom stoljeća razdijelio u više ogranaka. Pio XI. spojio ih je (2. VII. 1935) opet sve u dvije kongregacije: Camaldoli i Monte Corona. Kamaldoljana imade u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i mnogo u Poljskoj. Nose bijelo odijelo. Način je života sličan kartuzijanskomu.

LIT.: P. Robert, O. S. B. Camald., Camaldules (u Diction. de spiritualité); A. Pagnani, Camald., Vita di S. Romualdo, Fabriano-Sassoferrato 1927.