CALLOT, Jacques, * Nancy oko 1592, † Nancy 24. III. 1635, francuski grafičar. Prvi su mu učitelji bili bakrorezac i zlatar Demage Crocq i slikar Claude Henriet (Israel). Potkraj 1608 dolazi u Rim, gdje je bio učenik i pomoćnik Ph. Thomassina, vješta bakroresca. G. 1612 boravi C. u Firenci u službi vojvode Cosima II. Ovdje mu je bio učitelj Giulio Parigi, pa se C. sad prvi put okušao kao samostalan bakropisac ilustracijama za djelo Pompe funèbre, u kojemu su bile opisane žalobne svečanosti prigodom smrti Margarete Austrijske, kraljice španjolske. G. 1614/15 nastale su njegove Batailles des Medici, a slijedećih godina bakropisi s prikazima medicejskih turnira Guerre d’amour i Joute à cheval, pa Intermèdes (prizori iz mitologijskog baleta prikazivanog 1516) i niz drugih znatnijih djela, među kojima se ističu Caprices I, Eventail i čuvena Impruneta. G. 1622 vraća se C. u Nancy, gdje redom nastaju njegove čuvene suite bakropisa Gobbi, Balli, Les gueux et mendiants, Caprices II, Combats de la Barrière, pa »veliki« i »mali« prikazi Muke Kristove. G. 1625 boravi u Bruxellesu, gdje se upoznao s van Dyckom i izradio studije za bakropis Siège de Bréda, koji je dovršio 1627 u Nancyu. Po nalogu francuskog kralja Luja XIII. izveo je 1531 bakropise s prikazima opsada otoka Ré i tvrđave La Rochelle. U ovo su vrijeme nastali i njegovi bakropisi s motivima iz Pariza (Louvre, Pont neuf i Petite vue de Paris). Pod dojmovima ratnih strahota, koje nisu poštedjele ni njegovu domovinu Lotaringiju, izveo je C. svoje glasovite listove Les petites misères de la guerre (1632) i Les grandes misères de la guerre (1633). Obadvije su suite izvanredan kulturno-povijesni dokumenat. Posljednja su mu djela Tentation de Saint Antoine (gdje se pokazao kao dostojan nasljednik Boscha i Bruegela), Martyre de Saint Sébastien i prekrasni sitni listovi s prizorima iz parabole o Izgubljenom sinu. Najsnažnija su majstorova djela ona, u kojima crta događaje iz suvremenog života, a naročito su njegovu slavu pronijeli prikazi prosjaka, bogalja, pelivana i cigana, pa bizarni tipovi iz talijanske pučke komedije. Callotov je utjecaj bio veoma zamašan, naročito za dalji razvoj francuske grafike. Najznatniji je među njegovim brojnim učenicima i nastavljačima Stefano della Bella. »Grafička zbirka« u Zagrebu ima velik broj Callotovih djela.

LIT.: E. Meaume, Recherches sur la vie et les ouvrages de J. C., Pariz-Nancy 1853—60; H. Bouchot, J. C., Pariz 1889; P. P. Plan, J. C. Maître-Graveur, Pariz 1911—14; A. Schneider, Izvorni crteži Callotovi u metropolitanskoj knjižnici zagrebačkoj (Savremenik IX.), Zagreb 1913; E. Bruwaert, J. C., Corbeil 1913; H. Nasse, J. C. (Meister der Graphik I.), Leipzig 1919²; J. Lieure, J. C. Catalogue de l’oeuvre gravée, Pariz 1924—27.