CALANDRA, 1. Davide, * Turin 21. X. 1856, † Turin 18. IX. 1915, talijanski kipar. Istakao se anekdotičnim i genre-kipovima. Naročito je vješto prikazivao vojnike i konjanike iz talijanske vojničke prošlosti (Dragone Piemontese Reale 1693; Dragone del Re 1706, Il Conquistatore). Poslije je izradio niz spomenika, među kojima se ističu: Garibaldi (Parma), Zanardelli (Brescia), Umberto I. (Rim) i Amadeo di Savoia (Turin). Ima od njega i mnogo portretnih bista, grobnih spomenika, medalja i novaca.

LIT.: A. Ferrero, D. C. (Vita moderna), Milan 1903; U. Ojetti, D. C. (Ritratti d’artisti italiani), Milan 1911; C. Ricci, D. C., Milan 1916. A. Sch.

2. Edoardo, * Turin 11. XII. 1852, † Turin 29. X. 1911, talijanski književnik. Bavi se najprije umjetnošću kao i brat mu David, a zatim prelazi na književnost. Pisao je drame, romane i pripovijesti.

Najbolji su mu pripovjedalački radovi, u kojima prikazuje prošlost svoga zavičaja Pijemonta (La bell’Alda, 1883; Vecchio Piemonte, 1895; A guerra aperta, 3. izd. 1927; Juliette, 2. izd. 1934; La bufera, 4. izd. 1935).

LIT.: B. Croce, La letteratura della nuova Italia, 3. izd., Bari 1929; M. Mascherpa, E. C.: la vita e l’opera letteraria, Rim 1933; U. Ojetti, Cose viste, VI., Milan 1934; P. Pancrazi, Scrittori italiani dal Carducci al D’Annunzio, Bari 1937. M. D-ić.