CAIROLI, zaslužni talijanski rodoljubi iz Pavije. Potječu od Carla C. (1777—1849), liječnika, koji je imao značajnu ulogu u prevratnim događajima 1848. Od njegovih pet sinova osobito se istaknuo najstariji Benedetto.

Benedetto C., * Pavija 28.I. 1825, † Capodimonte kod Napulja 8. VIII. 1889, političar i ministar. U mladosti pristaje uz novogvelfovski pokret, koji teži za sjedinjenjem Italije pod papinim vodstvom. Poslije sloma 1848 pridružuje se Mazziniju u njegovu prevratnom radu, zbog čega bježi pa se najzad skloni u Švicarsku. Napokon uviđa opravdanost realističke politike Piemonta, gdje se trajno nastani. Zajedno s braćom Ernestom i Enricom sudjeluje u ratu protiv Austrije 1859; Ernesto (* 1832) pogine tada u Biumo Inferiore 26. V. 1859. G. 1860 prati Garibaldija s braćom Enricom i Luigiem u Siciliju; Luigi (* 1838) umre na tom pohodu u Napulju 18. IX. 1860. Ušavši 1861 u talijanski parlamenat B. se priključuje ljevici, a 1863 podupire Mazzinija u pitanju poljskog ustanka i oslobođenja Venecije. S braćom Enricom i Giovannijem ulazi u rat protiv Austrije 1866 i surađuje zatim s Mazzinijem u pitanju Rima. Pri pokušaju garibaldinaca, da se osvoji Rim, pogine Enrico (* 1840) u borbi s papinim četama u Villa Glori 23. X. 1867, a Giovanni (* 1842) bio je ranjen i naskoro umro. Kad je ljevica došla 1876 na vlast, B. je napušta, pridonosi njezinu padu 1878 i postaje ministar predsjednik. Prateći kralja Umberta I. u Napulj zaštiti ga od atentatora Passanantea; pošto je pri tom ranjen, privremeno se povlači, ali 1879 preuzima opet predsjedništvo vlade i usto vanjske poslove i poljodjelstvo. Zbog otpora, koji je u Italiji pobudila njegova vanjska politika, a osobito njegov uzmak pred Francuskom zbog Tunisa 1881, sasvim napušta javni život.

LIT.: M. Rosi, I Cairoli, 2 sv., Rim 1929, 2. izd.