A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Caillaux, Joseph
Svezak: 3
Stranica: 574
CAILLAUX, Joseph, * Le Mans (Sarthe) 30. III. 1863, francuski državnik. Sin Eugèna, ministra financija za Mac Mahona; služio je u upravnoj službi i u ministarstvu financija. G. 1888 nadzornik financija, 1892 profesor na École des sciences politiques, 1898 izabran zastupnikom okruga Mamersa. Njegov je izbor izazvao negodovanje u tadašnjim parlamentarnim krugovima. Bio je ministar financija u kabinetima Waldeck-Rousseaua 1899—1902, Clemenceaua 1906—09 i Monisa 1911. Bijaše od 27. VI. 1911 do 10. I. 1912 ministar predsjednik i ministar nutarnjih posala, a 1913 ministar financija u kabinetu Doumergue. Njegova je porezna politika često bila ocijenjena kao suviše demagoška; povećao je poreze na nasljedstvo i uveo porez na dohodak. Nezadovoljstvo je izazvala i vanjska politika, kakvu je započeo 1911. Za sporova između Francuske i Njemačke povodom Agadirske krize C. je krenuo pomirljivim smjerom. Utanačenja o Agadiru od 4. XI. 1911 bila su prihvaćena u komori, ali izazvaše opreku francuskih nacionalista, a Clemenceau zapodjene akciju, da sruši kabinet, koji pade 11. I. 1912, a C. se okrene prema skrajnjoj ljevici i vođi socijalista Jaurèsu, koji se odlučno protivio oružanom obračunavanju s Njemačkom. Žučljivu borbu protiv C. zapodješe listovi desnice, osobito Figaro. Tim je povodom žena C-ova ubila ravnatelja ovoga lista Gastona Calmettea 17. IV. 1914. Sud ju je riješio 30. VII. 1914. Za rata bio je oštro napadan sa strane Barthoua, Poincaréa, Clemenceaua, Barrèra, a L. Daudet označivao ga je u L’Action française kao izdajnika. 14. I. 1918 C. bi uapšen, iako nije bilo dokaza za njegovu krivicu, kako je očitovao Clemenceau. Nakon istražnog zatvora od više od dvije godine C. bi riješen, ali se u Pariz mogao vratiti tek u studenome 1924. G. 1925 stupi u kabinet Painlevé kao ministar financija; iste je godine vodio u Washingtonu pregovore o ratnim dugovima. Odstupio je 28. X.; u zadnjem kabinetu Brianda bijaše ministar financija od 23. VI. do 17. VII. 1926.
BIBL.: Mes prisons (1920); Les impôts en France (1911—12); Où va la France? Où va l’Europe? (1922). J. N.
LIT.: A. Zévaès, Histoire de la Troisième République, Pariz 1938. J. N.