CAETANI (ili Gaetani), stara i znamenita talijanska porodica, već u 13. st. razgranata u Napulju, Pisi, Rimu i Anagniju. Granu od Anagnija podigao je do velike moći Benedetto kao papa Bonifacije VIII. (1294—1303). On je u sukobu s porodicom Colonna, koja je bila sklona njemačkim carevima, za svoju porodicu stekao velike posjede tako da je ona kroz cijelo 14. st. glavni gospodar Campanije i Marittime. Ova jaka feudalna loza za avinjonskoga sužanjstva pašuje po papinskoj državi, a za raskola je protiv zakonitih papa. U sukobu između papa i napuljskih vladara položaj je njezin težak, jer ima posjede na papinskoj i napuljskoj strani. Stoga je Giacomo II. dao 1423 sinu Cristoforu sve napuljske posjede. Tako je osnovana t. zv. aragonska grana, koja je sudjelovala u najvišim častima napuljskoga kraljevstva.

Granu od Sermonete pokušao je 1499 istrijebiti papa Aleksandar VI. (vlasnica Sermonete bila je Lucrezia Borgia), ali je papa Julije II. vratio baštiniku Guglielmu († 1519) sve posjede. Njegovi nasljednici često vrše visoke časti u papinskoj državi, osobito kao kardinali. Onorato IV. bio je kapetan papinske vojske u bitki kod Lepanta (1571), Francesco IV. guverner Milana i podkralj Sicilije (1662—1667).

U novoj Italiji istaklo se nekoliko članova ove porodice u nauci i politici. Leone, * Rim 1869, povjesničar je islamskoga svijeta s brojnim radovima: Annali dell’Islam (1904—1926), Chronographia islamica (1912), Cronografía generale del hacino mediterraneo e dell’Oriente musulmano (1923) i Studi di storia orientale (1911, 1914). — Michelangelo (* Rim 1804, † Rim 1882) svestrano je obrazovan čovjek i prijatelj mnogih evropskih umjetnika i učenjaka. Istakao se kao dantolog (La materia della Divina Commedia dichiarata in sei tavole, 1865); 1848 bio je ministar pape Pija IX., a od 1849 pristaša liberalnih nazora, te je 1870 bio predsjednik odbora, koji je Vittoriu Emanuelu II. predao rezultat rimskoga plebiscita.