BYNKERSHOEK, Cornelis, van, * Middelburg 29. V. 1673, † Flaag 16. IV. 1743, nizozemski pravnik. Bio je isprva odvjetnik, od 1703 član, a od 1724 predsjednik velikog suda u Haagu. Jedan je od velikih učitelja tadašnje glasovite nizozemske pravne škole. Uživao je osobit ugled u pravnoj znanosti, a neumrlo je ime stekao djelima iz međunarodnog prava, koja su još dugo po njegovoj smrti nanovo izdavana i mnogo prevođena, te se po njima B. ubraja među klasike međunarodnog prava.

U međunarodnom pravu zastupao je pozitivistički smjer naučavajući, da se pravo temelji na razumu i običaju. Zato se mnoge njegove zasade približavaju stvarnosti te su i do danas zadržale svoju vrijednost. Tako je na pr. postavio pravilo, da širinu obalnog mora određuje doseg topovskog metka, a to se prema tehničkim mogućnostima 18. st. ustalilo na 3 morske milje. Također je učio, da za stjecanje vrhovništva treba i stvarno vršenje vlasti. Prvi je teoretičar prava neutralnosti, a i u drugim granama njegovo je naučavanje mnogo pridonijelo daljoj njihovoj izgradnji. Glavnija su mu djela: De dominio maris (1703), Observationes juris romani (1710), De foro legatorum (1721), Quaestiones juris publici (1737) i Quaestiones juris privati (1750). De dominio maris i Quaestiones juris publici izdala je Carnegieva zaklada u uzornim izdanjima, New York 1923 i 1930. J. A.