BUŽIM, 1. selo kotara Bos. Krupa u velikoj župi Krbava i Psat, na obronku gorske kose ispod istoimenoga starog hrvatskog grada (vis. 325 m). Ima 720 stan. muslimana (1931) i drvenu džamiju, kojoj je preko sto godina. Za tursko doba bijaše B. znatno trgovačko mjesto, poznato sa sajmova žitom i stokom. U srednjem vijeku poznat je bužimski kraj pod imenom Čava s kat. župom sv. Klimentija (1334) kao plemenita općina s gradom Čavnikom na brdu blizu potoka Čave, a prema Dobrom Selu. G. 1339 darova kralj Ljudevit Čavu Grguru Gallesu, a 1403 spominje se tu Grgur Ivaniš Čavski, čiji je sin založio 1425 svoju baštinu u Čavi i Bužimu sinovima Nikole, kneza Blagajskog. G. 1429 pada Bužim u ruke knezova celjskih (pod imenom Wutschin), a 1456 dobiva ga Dora Blagajska, žena Martina Frankopana, kao zalog za neke druge gradove svoga prvog muža, koji ih bijaše ustupio kralju Ladislavu. Kralj Matija daruje dva puta Bužim; prvi put 1464 knezu Martinu Frankopanu uz neke druge gradove, a po njegovoj smrti 1479 plemiću Jurju Mikuličiću, koji ga je — kako to svjedoči glagoljski natpis (čuva se u zagrebačkom arheološkom muzeju) — sazidao iz temelja. Po smrti Jurja Mikuličića, kojega — kako piše stara listina — »Hrvati za nenavist hercegom Ivanišem pogubiše«, dobije njegovu baštinu Ivan Keglević 1495. Za Petra Keglevića zavladaše 1521 Bužimom turski zarobljenici, ali ga oslobodi ban Ivan Karlović. Petar Keglević započe u bužimskom kraju i rudarenjem 1525, a tih godina spominje se ondje i kovnica novca. G. 1564 osvaja Mustafa beg Sokolović Cazin i Bužim. General Lenković preotimlje ga, ali 1576 pada konačno u ruke Turaka.

LIT.: R. Lopašić, Bihać i Bihaćka Krajina, Zagreb 1890; V. Živić, Na pragu hrvatskog Orijenta, Zagreb 1939.

2. Selo kotara gospićkoga u velikoj župi Gacka i Lika. U njemu je pučka škola i katolička župa. Kraj sela na visoku brdu ruševine su grada Bužima, postojbina Jelačića. Po tom se gradu prozvaše Jelačići »Bužimski«. V. Ž.