BUZET, talij. Pinguente, prastari gradić sa 600 stan. Talijana u srednjoj Istri, na osamljenom vapnenačkom brežuljku (153 m) usred plodne doline rijeke Mirne pod strmim zidom visoke Ćićarije (preko 500 m), sjedište katoličke župe za 5000 stan. gusto naseljene eocenske doline u porječju gornje Mirne i središte velike upravne općine od 70 poreznih općina, u kojima živi na površini od 316 km2 19.000 Hrvata i Slovenaca, dijelom starosjedilaca i dijelom doseljenika poslije 1421, kad je područje B. (»Buzetština«) došlo trajno pod vlast Mletaka. B. je ograđen bedemima, kroz koje vode dvoja vrata. Dio trga oko starinske crkve sv. Marije, koja ima krasan portal, isklesan je na živom kamenu. Građani su došljaci iz susjednih gradova (Depangher iz Kopra, Crevatto iz Buja, Canciani iz Lupoglava, Bigatto, Rottini i dr.) ili iz bližnje okolice (Cerovac, Črnac, Draščić, Dušić, Fabijančić, Klarić, Prodan, Vivoda i t. d.). Ovdje se rodio protestantski glagoljaški prevodilac Stjepan Konzul Istrijanin (1521—1568). Sajmovi, koji su od starine održavani subotom (najveći u rujnu) podno grada, dadoše koncem prošloga stoljeća poticaj osnivanju Novoga B. u dolini, gdje je stjecište i raskršće prometa i svega života za buzetski dio srednje Istre. Ondje je bila i hrvatska pučka škola od 1892 do promjena, koje su posljedica ugovora u Rapallu od 12. XI. 1920. N. Ž.
Na mjestu sadašnjega B-a nalazilo se naselje već u pretpovijesno doba, a u rimsko vrijeme bila je tu utvrđena naseobina Pinquentum. Markgrofi su mjestance okružili zidovima, koje su Mlečani još proširili. G. 1472, 1475 i 1495 harali su u okolici Turci, ali mjesto nisu mogli zauzeti. U to je doba B. bio glavna utvrda srednje Istre.
Sjeveroistočno od B-a nalazio se tvrdi grad Raspor (Raspurch, Racpurg, Rassburg), koji je bio dio pazinske grofovije. Njega su Mlečani smatrali ključem svojih posjeda u Istri (clavis totius Istrie). Područje Raspora graničilo je s tršćanskom okolicom, Kranjskom, Rijekom i Pazinštinom. Taj su kraj posjedovali gorički grofovi kao istarski grofovi. Grof Meinhard VII. obećao je 1358 Raspor svojoj sestri Elizabeti, ženi Jurja, grofa krbavskoga i modruškoga (sina Grgura Vuka). Kako su gorički grofovi dobro znali, koliko je mnogo Mlečanima bilo stalo, da steknu Raspor, dobio je Meinhard 23. XII. 1358 od dužda Delfina obećanje, da Mlečani ne će podupirati hrvatskoga grofa, ako ne bi htio odstupiti Raspor Goričanima, kad bi ga oni htjeli osloboditi. Kasnije je Raspor dobila u miraz Meinhardova kći, grofica Ana, žena Ivana Frankopana. Ona je 1394 ponudila Mlečanima Raspor u zakup. Mlečani su tu priliku objeručke prihvatili i isplatili joj odmah 4000 dukata, da je mogla iskupiti svoj nakit, a obećali joj isplatiti još 6000 dukata u Senju, kad im izruči Raspor. Dužd je svečano obećao, da će on ili vijeće grad s područjem vratiti zakonitim nasljednicima grofičinim, ili, ako bi ovi pomrli, njenoj braći Henriku i Ivanu Meinhardu, kada vrate 10.000 dukata. Na veliko iznenađenje Mlečana grofica je već 1395 zatražila Raspor natrag. Zato je vijeće 6. V. 1395 pisalo svom poslaniku u Senju, neka kuša nagovoriti groficu, da što duže ostavi Raspor u zakupu. To mu je i uspjelo; grofica je obećala ostaviti grad u zakupu još tri godine od 1. I. 1396. Od toga vremena pa do 1511 stanovali su u Rasporu mletački namjesnici, »kapetani od Raspora«, koji su se mijenjali svaka 32 mjeseca. G. 1420 pozvao je mletački namjesnik u Rasporu sve istarske krajeve, da se predadu Mlečanima, koji su grad silno utvrdili U početku listopada 1509 zaposio je grad Krištof Frankopan, i Mlečani su prenijeli namjesnikovo sjedište u Buzet. Kako je grad Raspor bio jako oštećen, napustili su ga Mlečani 1511; otada pa sve do propasti mletačke republike bilo je sijelo rasporskog kapetana u gradskoj vijećnici u Buzetu, koji je bio glavna kopnena tvrđa istarska. Kada su Mlečani htjeli grad popraviti, Frankopan je na njih navalio i 1520 grad posve razorio. Oko grada naselio je Hrvate-Uskoke.
LIT.: MHSM IV. p. 320—24, 343—44, 348, 391; S. Rutar, Samosvojno mesto Trst in mejna grofija Istra, Ljubljana 1896. Z. D.