BUŠINAC, Pulicaria (por. glavočika, v.). Od 45 vrsta ovoga roda, koji je uglavnom rasprostranjen u Sredozemlju, pripadaju hrvatskoj flori samo: P. dysenterica (L.) Gaertner, P. vulgaris Gaertner i P. odora (L.) Rchb. Prva je trajna biljka i ima do 60 cm visoku, vrlo razgranjenu i vunastu stabljiku, na kojoj se nalaze produženi i uski sjedeći listovi i dosta velike i brojne glavice žutih jezičastih i cjevastih cvjetova. Cvate od srpnja do rujna. Neugodnog je mirisa i oštrog, mirodijskog okusa, zbog čega je već dugo uzimaju za liječenje crijevnih bolesti. Poznata je s vlažnih mjesta velikog dijela Evrope, zap. Azije i sjeverne Afrike. Ima je u svim našim krajevima. Još je raširenija jednogodišnja P. vulgaris, koja je znatno niža i ima manje glavice. Upotrebljava se kao sredstvo za rane, za tamanjenje gamadi i t. d. Trajna je biljka mirisavi bušinac (P. odora Rchb.), raste kod nas u maslinicima i kamenjarama sredoz. područja. F. K-n.