BUŠILICA, vrlo rašireni alatni stroj za bušenje predmeta i izradu rupa. Izrađuje se u najrazličitijim oblicima i veličinama, prema naravi rada i prema vrsti i dimenzijama materijala, koji se obrađuje. Ta je raznolikost naročito velika kod strojeva za obradu metala.

Za sitnije i sporednije radove u metalu, drvu i dr., a pogotovu za bušenja u rudokopima, u kamenolomu i kod dubokih fundiranja, služe ručne bušilice i takve, koje se lako prenose, često su na električki ili pneumatički pogon, obično samo s jednim brojem okretaja svrdla.

Za bušenje i obradu u metalu mnogo su važnije i zanimljivije, s gledišta preciznosti rada i raznolikosti u izvedbi, stabilne konstrukcije bušilica. Sastoje se od čvrste konstrukcije, koja nosi glavno vreteno, i od stola ili stalka za postavljanje i pričvršćivanje obrađivanog predmeta. Pogon stroja potječe od prigrađenog elektromotora ili preko remena s transmisije. Za vrijeme bušenja izvodi glavno vreteno stroja zajedno s umetnutim svrdlom istodobno i rotaciono i uzdužno gibanje. Uzdužno gibanje, t. zv. posmak, vrši se kod manjih i jednostavnijih konstrukcija ručno, inače uvijek automatski. Posmak se zove put svrdla u mm za 1 okret svrdla. Svrdlo se umeće u glavno vreteno izravno ili s pomoću posebnog uloška, odnosno drška.

Obodna brzina svrdla, t. zv. brzina rezanja, i posmak svrdla treba da se odaberu i prilagode materijalu, koji se obrađuje, kvaliteti svrdla, kojim se radi, a i vrsti obrade, ako se želi postići dobro iskorišćenje radne snage, alata i stroja. S obzirom na to raspolažu današnji strojevi obično s više različitih posmaka i brojeva okretaja (turaža) glavnog vretena. Strojevi na remenski pogon sa stepenastim remenicama imaju samo određeni broj automatskih posmaka, odnosno brojeva okretaja vretena, na pr. 2 do 4 posmaka i 3 do 8 brojeva okretaja vretena. Mnogo je povoljnija mogućnost kontinuirane promjene posmaka i brojeva okretaja, jer se tada za svaki promjer svrdla može točno udesiti najpovoljnija brzina rezanja kao i posmak. Ovakva kontinuirana promjena brojeva okretaja i posmaka može se postići na više načina: hidraulički posebnom tlačnom sisaljkom, električki regulacijom brojeva okretaja pogonskog elektromotora i mehanički koničnim remenom ili diskom trenja. Hidraulički je način vrlo osjetljiv s obzirom na istrošenje i traži visoku nepropusnost. Zgodan je za manje snage, ali je obično skuplji. Slabiji je i stepen iskoristivosti. Sigurniji i jeftiniji su električki i mehanički načini.

Na sl. 1.—5. ima nekoliko tipova strojeva za bušenje i obradu kovine. Slika 1.: Mala stolna bušilica s prigrađenim elektromotorom, sa stepenastom remenicom za tri različita broja okretaja od 750, 1500 i 3000 na minutu, za rupe do 10 mm promjera. Posmak je samo ručni. Snaga elektromotora oko 0,3 kW.

Slika 2.: Konzolna bušilica sa stepenastim remenicama za četiri broja okretaja, transmisijski pogon, automatski posmak. Najveći promjer rupa u čeliku do 30 mm promjera, potrošak snage oko 1,5 KS.

Slika 3.: Izgled moderne radijalne bušilice za obradu velikih predmeta. Vodoravna greda dade se ručno zakretati oko osi okomitog stupa. Glavno vreteno s kućištem i elektromotorom vozi se radijalno po gredi, također ručno. Okomito dizanje grede vrši posebni elektromotor. Kontinuirana promjena broja okretaja od 15 do 750 okretaja na minutu i posmaka od 0 do 10 mm za 1 okret vrši se s pomoću hidrauličke sisaljke. Kod nekih konstrukcija radijalnih bušilica dade se greda zakrenuti oko svoje vodoravne osi i vreteno nagnuti u povoljni kut, što je naročito zgodno u gradnji kotlova.

Slika 4.: Vodoravni stroj za bušenje i obradu većih cilindričnih i ravnih površina. Obrađivani predmet pričvršćuje se na stol, koji se zove suport. Kod strojeva ove vrsti glavno vreteno može izvađati ova gibanja: rotaciono, uzdužno u smjeru osi vretena i okomito. Vreteno se kadšto dade položiti koso prema horizontali. Umjesto da se vreteno za vrijeme rada pomiče uzdužno, može to vršiti obrađivani predmet, jer se suport može automatski gibati u dva smjera, i to u uzdužnom smjeru osi vretena i okomito na taj smjer.

Slika 5.: Bušilica s više vretena, koja dobivaju gibanje preko zupčanika ili zglobastih osovina od zajedničkog glavnog vretena. Međusobni razmak vretena, odnosno svrdla, dade se kadšto mijenjati. Posmak vretena je ručni i automatski. Strojevi ove vrsti služe obično kod serijske fabrikacije na veliko, kao na pr. za bušenje i obradu blokova automobilskih cilindara.

Slike 6. i 7. prikazuju neke pojedinosti konzolne bušilice, koje služe za prenos gibanja stepenaste remenice na okomito glavno vreteno, odnosno za automatski posmak vretena. J. H.