BUŠA, kratko zbijeno goveče; bušak, kratak zbit vol i konj. U stočarskoj nauci naziva se bušom autohtona pasmina goveda, koja je raširena u južnim krajevima Hrvatske, jugozapadnoj Bugarskoj, Grčkoj i Albaniji. U literaturi o govedima spominje se b. kao bosansko, bosnadolsko, crnogorsko, makedonsko, metohijsko, rodopsko, peloponesko, Messara, kretsko i t. d. goveče. Sve te odlike mogu se obuhvatiti nazivom brahicerno balkansko goveče, koje pokazuje lokalne razlike, ali je u biti svuda jednako. Ono je vrlo srodno karpatskim i poljskim brahicernim govedima. Visina buše u grebenu je u prosjeku u različnim krajevima 96—114 cm, a tjelesna težina krava oko 200—250 kg i volova 320—350 kg. Dobro ishranjena krava može doseći 400 kg, najslabije krave 0,9 m, teške do 150 kg. Zahtjevi buše su vrlo skromni. Uslijed siromaštva i neupućenosti stočari i tim malim zahtjevima ne zadovoljavaju, pa je b. redovito zakržljala. Mliječnost b. nije velika, ali u odnošaju s malenom tjelesnom težinom i prema tomu malenim potrebama hrane može se uzeti kao povoljna. U prosjeku mliječnost je 800—1000 l godišnje, % masti oko 4. Međutim postotak masti može biti i mnogo veći, i preko 5%, a opažena je muznost i preko 3500 litara. Tovna sposobnost buše dosta je slaba. Selekcijom bi se buša mogla znatno popraviti. U tom pogledu započela je kod nas akcija osnivanjem uzgojnih središta i zadruga, da se popravi tjelesni razvoj i građa, a naročito da se ustali velika muznost s velikim % masti. Buša je jednobojna, najčešće sivo smeđa, no može biti crna i crvena u različnim nijansama, redovito s tamnijim vratom i nogama, tamnim prugama po leđima i tamnijim vrhom repa. B. H.