BUSURMAN. Izraz muslim, koji u arapskom jeziku označuje pripadnika islamske vjere, izgovara se u perzijskom jeziku musulman, a onda se taj oblik pretvorio u turskom jeziku u musurman, busurman (u ovom obliku dolazi i u starijoj našoj književnosti) i büsurman. Po zakonu skladnosti vokala izgovara se u madžarskom böszörmény. Taj je naziv došao u hrvatski i madžarski jezik za muslimane, koji su u bizantskoj vojsci služili kao plaćenici, a bizantski su ih carevi upotrebljavali kao čuvare sjevernih granica carstva. Zvali su ih i Ismailijama, jer su pripadali šiitskoj sekti Ismailije. Kad je god. 1091 ugarski kralj Ladislav osvojio Srijem i Mačvu, potpalo je tom prilikom oko 30 busurmanskih ili ismailijskih sela pod ugarsku vlast. U ugarskoj su vojsci izašli na glas kao izvrsni strijelci. No naskoro se je taj okretni elemenat počeo isticati i u građanskim službama i trgovini, a napose u financijskim poslovima. Nešto njihova vjerska pripadnost, a nešto odličan položaj u državnim i privatnim zvanjima dali su povoda ugarskim kraljevima u 11. i 12. st., da protiv njih uzakonjuju drakonske mjere. Prisilno su ih krstili i raseljavali. Uza sve progone nalazimo Ismailije u početku 13. st. moćnijim nego ikada prije. U doba Andrije II. bijahu oni kraljevski carinici, mjenjači novca i državni činovnici. Sve su državne financije držali u svojim rukama, a državni madžarski novac iz tog doba nosi arapska slova. No i kraj sve otporne snage nisu se mogli održati. Najteži im je udarac zadala tatarska najezda na Ugarsku g. 1241, pa se na pr. zna, da su Tatari prilikom opsade madžarskog grada Perega punili ismailijskim tjelesima gradske opkope. Zadnji put se spominju g. 1289, a spomen im se sačuvao do danas u nazivima nekih zemljopisnih mjesta u Ugarskoj. Š. S.