BURŽOAZIJA (franc. bourgeoisie, prema burgeois »stanovnik trgovišta« — franc. bourg). Pojam se javlja u 12. st., kada se iza agrarnog razdoblja feudalizma počinju razvijati obrt i trgovina. B. je uživala posebne povlastice, koje su joj davale veću slobodu zamaha, pa se mogla nesmetano odati sticanju, napose trgovinom i bankarskim poslovima. S vremenom se uz tu gospodarsku i socijalnu razvila i intelektualna i politička funkcija b-e, kada su se kraljevi počeli upirati na nju. Tada se pojavila činovnička b. kao protuteža ostalim staležima, plemstvu i svećenstvu. U pravnom ustrojstvu države tvorila je b. treći stalež (tiers état). Ona je tada služila i kao prelazni stupanj za ulaz u više društvene slojeve; prodirala je u redove plemstva bilo ženidbom, bilo oponašanjem načina života visokog društva; tim su se njenim nastojanjima često izrugivali (komedija Le bourgeois-gentilhomme od Molièrea). Kada je b. počela idejno preuzimati vodstvo, dolazi ona na prvo mjesto među društvenim snagama, koje su omogućile franc. revoluciju. Tako je u duhovnom i političkom prelomu 18. i 19. st. b. imala važan udio pri nestajanju starih i stvaranju novih sustava, što su već opazili mislioci 19. st. (Hegel, Comte) držeći, da je doba građanstva posljednje i najsavršenije razdoblje u razvoju ljudskog društva.

Izraz bourgeois upotrebljavao se i za obrtnika; iz odnosa između majstora i njegova osoblja, koji je pokazivao sve veću nategnutost razvitkom kapitalizma, dobiva izraz b. poslije francuske revolucije svoj posebni socijalni sadržaj. Socijalisti vide u njoj podle izrabljivače, društvene nametnike, antisocijalna bića, a romanticima opet ona znači ljude uskog vidokruga i bez ikakvih viših ideala i smisla za ljepotu, ljude, koji se brinu samo za novac i svoju tjelesnu ugodnost i mir.

Tako u novo doba riječ buržuj označuje čovjeka, koji i u svome bogatstvu i u svojoj kulturi pokazuje znakove osrednjosti i na njoj gradi svoju razliku od ostalih ljudi. Čovjek tih osobina još se naziva i filistar. Po marksističkom shvaćanju b. je klasni pojam, iako je taj danas prilično neodređen, jer je s jedne strane suviše obojen stranačkom žučljivošću, a s druge se njegovo prvotno značenje kao klase poduzetnika u mladom kapitalističkom društvu s vremenom izgubilo, tako da je danas sociološki ispravnije govoriti o građanstvu, odnosno o srednjem staležu (v.), to više, što svagdje nije postojala povijesna opreka između plemstva i b., odnosno radništva i b., tako da je na pr. u Americi izraz b. jedva poznat.

LIT.: W. Sombart, Der Bourgeois, München 1913; B. Groethuysen, Les origines de l’esprit bourgeois en France, Pariz 1927; J. Aynard, La bourgeoisie française, Pariz 1934. Z. G.