BURUNTIJA (ili bujruntija, od tur. bujuruldy, pt. pas. glagola bujurylmaq, zapovjediti), zapovijed ili nalog paše ili vezira, upravitelja neke zemlje, pisan divánijom, t. j. kancelarijskim pismom, obično koso, a ne vodoravno. B. pripisivala se kao rješenje na samu molbenicu ili se izdavala samostalno u ruke dotičnoj osobi ili se pak slala u omotu mjesnim oblastima (kadiji, građanskim ili vojničkim službenicima). Privatnim osobama služila je za dokaz prava. Sadržavala je katkad oprost od svih daća i poreza ili amnestiju hajduku, koji se na to predavao. Počinjala je riječju Allah (Bože) u obliku arapske brojke 9 na sredini uvrh čela isprave, a na kraju je bila formula bujuruldu fî, datum i sah (paraf). Muhur paše ili vezira stajao je dolje ili gore desno. Služila je često kao putni list. B. bila je posušena katkad zlatnim pijeskom (na pr. b. kod Kotromanovića u Podravlju blizu Sinja).

LIT.: R. Muderizović, Nekoliko muhurova bosanskih valija, GZM, Sarajevo 1916; J. Matasović, Fojnička regesta, Spom. SKA 1927; F. Kraelitz-Greifenhorst, Osman. Urkunden in türk. Sprache aus der 2. Hälfte des 15. Jhdts., Sitzungsber. Akad. Beč, 197. Abh. 3, 1922; L. Fekete, Einführung in die Osman.-türk. Diplomatik, Budimpešta 1926, F. Bajraktarević, Jedna bujruldija o prvom srpskom ustanku. Glasnik skopskog nauč. dr. knj. 9. Skoplje 1931. A. Š-k.