BURNS, Robert, * Alloway, Ayrshire 25. I. 1759, † Dumfries 21. VII. 1796, najveći škotski pjesnik. Kao seljački sin u mladosti i sam obrađuje zemlju, ali već se rano u njemu razvija ljubav prema književnosti i pustopašnom životu. G. 1784 uzima sa svojim bratom Gilbertom u zakup imanje u Mossgielu i za četiri slijedeće godine piše svoja najbolja djela: The Cotter’s Saturday Night, The Twa Dogs, The Jolly Beggars (kantata, u kojoj se opisuje život lutalica), To a Mouse, To a Mountain Daisy (na hrvatski preveo G. Manojlović). U to su vrijeme nastale i neke od B-ovih najboljih satira: Death and Dr. Hornbook i Holy Willie’s Prayer. Da bi sakupio potreban novac za put u Jamaicu, gdje mu je ponuđeno mjesto na plantaži šećerne trske, izdao je 1786 prvu zbirku pjesama: Poems Chiefly in the Scottish Dialect. Sad B. preko noći postaje slavan i mjesto u Jamaicu, krene u Edinburgh. Doskora je kupio imanje u Ellislandu i zatim uzeo za ženu Jean Armour. B-a je nadahnjivalo više žena, osobito Alison Begbie (»Mary Morison« iz njegovih pjesama) i Mary Campbell, koja mu je nadahnula poznatu pjesmu To Mary in Heaven. Kad mu je farma u Ellislandu uskoro propala, morao je prihvatiti skromno mjesto carinika, što je bio njegov glavni prihod do smrti. Već 1787 B. razvija veliku djelatnost kao sakupljač, izdavač i pjesnik škotskih pučkih popjevaka. G. 1787—96 objelodanio je oko 200 popjevaka, što vlastitih, a što prerađenih. Među njima su neke od najboljih i najvažnijih njegovih pjesama, kao što su Scots wha hae, A Red, Red Rose i glasovita Auld Lang Syne. Oko 1790 nastala je i pjesnička pripovijest o vješticama i vilenjacima Tam o’ Shanter. Od 1792 surađuje na zbirci »Scottish Airs with Poetry« Georgea Thomsona. Tu su se prvi put pojavile njegove pjesme: John Anderson, my Jo’ (preveo G. Manojlović), Coming thro’ the Rye, Mary Morison i mnoge druge, koje su prešle u narod kao pučke popijevke. Tu su objavljene i šaljive pjesme u škotskom narječju: Address to the Deil, To a Louse i The Auld Farmer’s New Year Salutation to his Mare Maggie, gdje dolazi do izražaja njegova ljubav prema životinjama. B. je neko vrijeme pokazivao simpatije prema francuskoj revoluciji i zbog toga došao u sukob s vlastima, ali je kasnije promijenio mišljenje te je 1794 služio kao dobrovoljac u jednoj škotskoj pukovniji; kad je poslije dvije godine umro, pokopan je s vojničkim počastima.

B. je bio građanin svijeta, i njegova roditeljska koliba kao da je bila u vezi s događajima u Evropi i Americi. I tako je knjižica stihova mladoga škotskog ratara dobila svjetsko značenje. B. je pjevao o osjećajima, koje je sam osjećao i zapažao kod svojih seljačkih drugova, ali pjevao je kao netko, koji je navikao živjeti i kretati se u širem svijetu, nego što je onaj, u kome su B. i njegovi drugovi rabotali. Proricao je zlatno doba pjesnikâ i filantropâ, kad će ljudi u cijelom svijetu biti braća. Njegove su pjesme manifest društvene i političke reforme. U njima se odrazuju suvremeni pokreti, ali i život i kretanje svih vremena. U njegovu su pjesništvu »bitne strasti ljudske naravi« (Wordsworth), kako se one očituju u životima malih ljudi. Tu se miješaju misli o slobodi i piću, o radosti i tuzi, ushićenju i očaju, ljubavi i smrti, prijateljstvu i društvenoj nepravdi, o suosjećanju s bijednima, koje se proteže i na životinje. Ima ponekad u njegovim pjesmama i prostote i grubosti, ali srce je pjesnikovo uvijek na pravome mjestu: on voli ljubav i istinu, raduje se svemu, što je čisto i uzvišeno, mrzi licemjerstvo i praznovjerje, žalosti se nad svime, što je slabo, nisko i tužno u ljudskom životu. B. je velik dio svojih pjesama skladao kao tekst na pučke napjeve tako, da se mnoge njegove pjesme ne mogu zamisliti bez glazbe, kojoj pripadaju. Ta melodičnost i srodnost pjesme s glazbom simbolički predstavljaju sklad između srca i razuma, u koji je njegov lirski zanos stopio nedosljednosti ljudskog života.

B. je dao nov polet pjesništvu nesamo svoje domovine, već i cijele Evrope. Ni u hrvatskoj književnosti nije njegovo ime ostalo nepoznato. U »Nevenu« za 1855 objavljen je prijevod pjesme Flow gently, sweet Afton. Među djelima Stanka Vraza (IV. dio, 1868) nalazimo prijevod sedam B-ovih pjesama pod skupnim naslovom »Narodne škotske pjesme«. Gavro Manojlović je u Dukatovoj »Čitanci iz englesko-američke i skandinavske književnosti« preveo pet B-ovih pjesama, dok je Ivan Trnski preveo poznatu »U planini mi srce« (My heart’s in the Highlands), koju su također prepjevali Vraz, Manojlović i Velimir Gaj (Danica Ilirska, 1867). Prigodom stogodišnjice B-ove smrti (1896) »Vienac« donosi njegov životopis i kritički prikaz njegove lirike. Premda se anonimni pisac tuži, da je »dojako B. ostao gotovim tuđincem u našoj narodnoj knjizi« (R. Filipović), njegov se utjecaj ipak primjećuje nesamo u spomenutim prijevodima već i u poticaju, koji je B. dao našim pjesnicima, da po njegovu uzoru traže nadahnuća u pučkom pjesništvu.

BIBL.: Kritička izdanja priredili su W. E. Henley i T. F. Henderson (4 sv. 1896-7) i C. A. Aitken (3 sv. 1893).

LIT.: R. Chambers, Life and Works of R. B. (preradio W. Wallace, 4 sv. 1896); J. G. Lockhart, Life of B. (1828, novo izdanje J. H. Ingram, 1890); J. C. Shairp, R. B. (1879); A. Angellier, R. B., La Vie et les Oeuvres (2 sv., Pariz 1898); Molenaar, B.’ Beziehungen zur Literatur (Erlangen 1899). J. T-a.