A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Burne-Jones, Sir Edward Coley
Svezak: 3
Stranica: 538 - 539
Vidi na enciklopedija.hr:
Burnet, Frank Macfarlane

BURNE-JONES, Sir Edward Coley, * Birmingham 28. VIII. 1833, † London 17. VI. 1898, engleski slikar i grafičar. Određen za svećeničko zvanje odgojen je u King Edwards Collegeu u Birminghamu. G. 1853 ušao je u Exeter College u Oxfordu istog dana, kad i William Morris, s kojim ga je za čitava života vezalo tijesno prijateljstvo, pa je s njim putovao po Francuskoj, gdje su ga se presudno dojmile stare gotičke katedrale. Odlučno je na nj utjecao D. G. Rossetti. G. 1857 dobivaju Rossetti, Morris i B.-J. nalog, da u čitaonici oxfordskog Union Society Halla naslikaju niz fresaka (B.-J. izveo je fresku Merlin and Nimue), ali je veći dio tih fresaka propao, jer su mladi ljudi bili nevješti toj tehnici. Od 1860 živi u Fulhamu, a 1861 polazi s Ruskinom u Italiju. Sve do 1870 radio je isključivo u tehnici akvarela, tek kasnije je slikao i uljenim bojama. Među njegovim ranim djelima važnija su: The Forge of Cupid (1861), The Merciful Knight (1863), Cupid and Psyche (1865—72), St. George and the Dragon (serija od sedam slika, 1865—66), Le Chant d’Amour (1868—77), The Wine of Circe (1869), a među kasnijima: The Prioress’ Tale (1869—98), The Hours (1870—83), Love among the Ruins (1873), The Golden Stairs (1876—80), The Mirror of Venus (1877), King Cophetua and the Beggar-Maid (1883), Vespertina Quies (1893), The Star of Betlehem (1891), Aurora (1896). Na trideset i šest mjesta nalaze se slikani prozori, izvedeni po njegovim crtežima. Brojni su i gobelini izvedeni po njegovim nacrtima.

B.-J. ostao je za svega svog života vjeran sljedbenik svojih prijatelja prerafaelita i njihove pjesničko-romantične umjetnosti obrađujući najvećim dijelom motive iz klasične antike, sredovječnih legenda i djela starijih pjesnika engleskih (naročito Chaucera), crpeći slikarske pobude iz djela velikih majstora rane firentinske renesanse (osobito Botticellija) i prerađujući ih često u slatku dekorativnost. Ne može se poreći, da je obrazovao svoj zasebni lični stil, koji je uvijek izvanredno otmjen i ukusan. Svakako je B.-J. sasvim osebujna umjetnička ličnost nesamo u engleskom, nego i u evropskom slikarstvu u drugoj polovini 19. st.

LIT.: J. Cartwright, Sir E. B.-J., his life and work, London 1894; M. Bell, Sir E. B.-J., Record and a Review, London 1898; O. v. Schleinitz, B.-J., Bielefeld-Leipzig 1901. A. Sch.