BURMUTICA, kutijica za držanje burmuta. Kako je u 16. st. uživanje duhana i burmuta uglavnom bilo povlastica najviših i najodličnijih društvenih krugova, nije vanjski oblik burmutice mogao zaostati za naročitim i ukrasnim potrepštinama čovjeka, koji se njome služio. Burmutica je tada predmet pažnje, poklona i mita, kod čega je došla do izražaja njezina umjetnička i tvarna vrijednost. B-e posjeduju nesamo gospoda nego i ženski svijet, one se mijenjaju prema odijelima i društvenim nastupima, te ih sabiru, pri čemu vrijednost pojedinih takvih zbirki dostiže bajoslovne svote. U životu političkih državnih predstavnika 18. st. b. je neminovno središte razgovora, te je postala službenim darom, kojim su vladari darivali državnike.

Razvoj oblika i umjetnička oprema b-e neprestano napreduje od jednostavnih oblika igrađe do najzamršenijih kombinacija umjetničke mašte i modnih hirova u upotrebi kovina, dragocjenog kamenja, emajla i drveta te minijatura, što su sve obrađivali najbolji zlatarski i dekoraterski majstori. No nesamo svojim vanjskim licem nego i unutarnjom građom, a različnim pretincima, poklopcima i pomoćnim slikama i reljefima odaje jasno dokonu težnju društva, koje je bilo prenatrpano propisima vladanja te nastojalo, da razvije inače nepotpunu društvenu intimnost služeći se burmuticama. Građanska burmutica 19. st. tipičan je dokaz racionaliziranja i gubljenja s pozornice mondenog estetiziranja, dok je konačno gotovo posvemašnje nestajanje burmuta i burmutice u 20. st. posljednje poglavlje pustolovne i šarene povijesti društvenoga hira, koji kao baština starih vremena nestaje u kolotečini modernoga života.

LIT.: Fischel-Boehn, Die Mode, Menschen und Moden im 17., 18. und 19. Jhrh., München 1919—23; Boehn, Das Beiwerk der Mode, München 1928.