BURJATI (Burjeti), narod mongolske pripadnosti u južnom Sibiru, prije Transbajkalje i gub. Irkutsk, danas Burjatsko-mongolska republika. Žive u područjima oko rijeka: istočno od Šilke i Arguna, južno do Onona i Kosogola, zapadno do Oke, sjeverno do gornje Lene. Usto ih se nalazi u krajevima oko Amura do u Tibet. Potječu navodno od Kalka-Mongola; došli su iz sjeverne Mongolije, odakle su bili potisnuti u 13. st.; u 17. st. pokoriše ih Rusi. Danas ih je oko 400.000. Pripadaju mongolskoj rasi, jezik je istočnomongolski ogranak. Postoje tri grupe: irkutski B.,istočnobajkalski B. i Barku (Barguti). Svaka se sastoji od plemena, rodova i bratstava, koja po svom ustrojstvu naliče patrijarhalnoj zadruzi. Paze na krvno srodstvo i eksogamiju. Žena se kupuje; do poligamije dolazi onda, kad je prva žena nerotkinja. B. su nomadski stočari, lutaju sa stadima konja, ovaca i koza od proljeća do jeseni stepom. Stanuju u jurti, dok su B. na obali rijeke Selenga i na Bajkalskom jezeru sjedilačka plemena, te se bave nešto kulturom bilja, a stanuju u drvenim kućama po ruskom uzoru. B. na sjeveru bave se naprotiv lovom i bliže su kulturi sjevernih sibirskih naroda. Odjeća B. je na mongolsku, a hrane se mesom i mliječnim proizvodima. Dobri su kovači i tkalci. Kod B. na sjeveru ima još tragova šamanizma, dok su B. danas lamaisti, s glavnim svetištem u Kosogolu. Društveno je ustrojstvo komplicirano.

LIT.: Castrén, Versuch einer burjätischen Sprachlehre, 1857; Isti, Ethnol. Vorlesungen über die altaischen Völker, 1857; Labbé, Chez les lamas de Sibérie, 1909; Byhan, Nord-, Mittel- u. Westasien, u Buschanovoj Illustrierte Völkerkunde, sv. II., 1., 1923; Verneau, L’Homme, 1931.