BURIÁN, Stjepan, barun, zatim grof (od 1918), * Stupava kod Bratislave 15. I. 1851, † Beč 20. X. 1922, austrougarski diplomat. Najprije u konzularnoj, a zatim u diplomatskoj službi. G. 1882—86 generalni konzul u Moskvi, 1887—95 poslanik u Sofiji, 1895—1903 u Ateni. Otada do 12. II. 1912 zajednički austro-ugarski ministar financija kao nasljednik Benjamina Kállaya. U lipnju 1913 ugarski ministar a latere u Beču, 13. I. 1915 naslijedi Berchtolda kao ministar vanjskih posala. Izveo je znatne promjene u upravi Bosne (v.), koju je vodio kao ministar financija. Pregovori s Italijom (1915) prije njezina stupanja u rat nijesu doveli do uspjeha. Potkraj 1916 zagovarao je kod njemačke vlade, da se učini prijedlog za mir ističući potrebu teritorijalne cjelovitosti Austro-Ugarske i jačanja njezina položaja na Jadranu. Neograničen podmornički rat smatrao je velikom opasnošću. Odstupi 21. XII. 1916, a zamijeni ga grof Czernin (v.), 8. II. 1917 ponovno zajednički ministar financija, a od 16. IV. 1918 do sloma Austro-Ugarske ponovno ministar vanjskih posala. Čak i potkraj rata odlučno je radio za održanje dinastije i Austro-Ugarske usprkos njezinom očajnom stanju.

BIBL.: Drei Jahre aus meiner Amtsführung im Kriege, Berlin 1923.

LIT.: v. Musulin, Das Haus am Ballplatz, München 1924; A. F. Pribram, Austrian foreign policy 1908—1918, London 1923; L. Bittner, A. F. Pribram, H. Srbik, H. Uebersberger, Österreich-Ungarns Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914, Bee-Leipzig 1930.