BURGIO (ili Buglio), Giovanni Antonio Buglio barun de, * Mineo krajem 15. st., † Palermo između 1546 i 1548, svjetovni diplomat Svete Stolice. Papa Hadrijan VI. poslao ga je 1523 u Budim kao pratioca kardinala Via, koji je donio kralju Ludoviku II. 50.000 dukata papinske pripomoći. Burgio se vratio u Rim, ali ga je već u proljeću 1524 Klement VII. poslao ponovno u Budim, i to kao svojega nuncija. U srpnju iste godine pošao je B. u Krakov, gdje je kušao nagovoriti kralja Sigismunda, da pomogne kralju Ludoviku. Njegov je pokušaj ostao bezuspješan. Burgiova pisma iz Budima prikazivala su vjerno prilike nesamo u Ugarskoj i Hrvatskoj, nego i u Poljskoj, Austriji, Češkoj i Vlaškoj. Poznavao je osobno sve znamenitije madžarske i hrvatske velikaše; među njima i Krstu Frankopana, Petra Kružića, Ivana Karlovića, Šimuna Erdödyja i Stjepana Brodarića. Posredovao je između Krste i nadbiskupa Szálkaia, da se izmire. Krstu je držao »dobrim vojskovođom« (buon capitano), koji bi jedini između Ludovikovih velikaša bio sposoban voditi vojsku proti caru Sulejmanu. Pomogao je upornim zauzimanjem Stjepanu Brodariću, da je postao državnim kancelarom. O Bosni je pisao papi 18. II. 1526, da ona pripada Hrvatskoj (appartenendo la Bossina a la Croatia). Očajno stanje Ludovikove države označio je 9. VIII. 1525 riječima: »Kad bi se Ugarska mogla spasiti iz tolikih pogibli uz cijenu od tri forinte, ne bi se našle tri osobe, koje bi dale taj prinos«. O mohačkoj katastrofi dobio je vijest u noći 30. VIII. i odmah se u jutro zaputio sa svojom obitelju i kraljicom u Požun, odakle se preko Bratislave i Beča povratio u Rim. Početkom 1527 ponovno je boravio u Ugarskoj. G. 1529 bio je nuncij na sicilskom dvoru, a od 1530 do 1533 na dvoru engleskoga kralja Henrika VIII. Dopisujući s Olahom, kasnijim zagrebačkim biskupom, zanimao se još uvijek za ugarsko-hrvatsko kraljevstvo, a osobito za sudbinu Stjepana Brodarića. Od 1533 do svoje smrti bio je ponovno nuncij na sicilskom dvoru. Opisao ga je Nehajev u »Vucima«.

LIT.: G. Fraknoi, Le Baron Burgio, nonce de Clement VII. en Hongrie, Firenca 1884; W. Fraknoi, Ungarn vor der Schlacht bei Mohács (1524—26), Budimpešta 1886; G. Pray, Epistolae procerum regni Hungariae, I., Požun 1806; A. Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, II., Rim 1860; A. Ipolyi i C. Fraknoi, Relationes oratorum pontificiorum 1524—26, Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia, series II., tomus I., Budimpešta 1884; M. Mesić, Hrvati nakon bana Berislavića do muhačke bitke, Rad 22, 1873.