BURGADELLI, živio i djelovao u drugoj polovici 18. st., † oko 1800, poljički svećenik. U povijest hrvatske književnosti uveo ga je upravo P. J. Šafarík prema podatcima Fr. M. Appendinija, J. Dobrovskoga i A. Kucharskoga. Prema njima on je naime učinjen prevodiocem Sv. Pisma staroga i novoga zavjeta, koje se od 18. st. čuvalo u poljičkom seminaru u Prikome. Samo protiv toga mišljenja govore ove činjenice: rukopis Sv. Pisma, o kojemu se ovdje radi, nalazi se danas u arhivu Hrvatske akademije (Sign. I. d. 1.), kamo je dospio kao poklon »Vjekoslava Kružičevića, bogoslovca, Zvečaj kod Omiša g. 1895«, kako to piše na prvom listu svakoga sveska; u rodu Kružičevića rukopis se nalazio i 1829, kad ga je ogledao Kucharski, a u posjed istoga roda morao je doći iz spomenutoga seminara i prije nego je bio ukinut (1879). Ni tekst prijevoda tog Sv. Pisma ne predstavlja individualan rad ovoga ili onoga prevodioca iz 18. st., kad je vjerojatno još na njegovu početku bio prepisan, već je u cijelosti prijepis iz starijega predloška, kako je prijepis i Sv. pismo staroga zavjeta u 4 sveska, koje je oko 1794 spremio za tisak pop Mihovil Jurjetinović Ivakić Kaštelanin.

LIT.: Fr. M. Appendini, Notizie istorico-critiche, II., 306; P. J. Šafarik, Geschichte der südslav. Literatur, II., 86 i 205; F. Fancev, Vatikanski hrvatski molitvenik i dubrovački psaltir (Djela HA, knj. 31, 1934, str. XIV., bilj. 58.).