BURDACH, 1. Karl, * Leipzig 12. VI. 1776, † Königsberg 16. VII. 1847, njemački fiziolog; sveuč. profesor za anatomiju, fiziologiju i sudsku medicinu u Dorpatu, od 1815 prof. anatomije i fiziologije u Königsbergu. Bavio se najviše anatomijom mozga, te je objelodanio rezultate svojih istraživanja u djelu Vom Bau und Leben des Gehirns und Rückenmarks (1819—25). Od njegovih brojnih djela s područja fiziologije, prirodne filozofije, anatomije i patologije najznamenitije je Die Physiologie als Erfahrungswissenschaft (6 sv., 1826—40), veliki, ali nedovršeni priručnik fiziologije. U.
2. Konrad, * Königsberg 29. V. 1859, sveučilišni profesor u Halleu, zatim član Pruske akademije znanosti u Berlinu, jedan od najznamenitijih germanista druge polovice 19. st., vanredan poznavalac razdoblja njemačke dvorske lirike potkraj 12. i na početku 13. st. i kulturnih nastojanja potkraj srednjega vijeka, u doba reformacije i renesanse.
Cvat njemačkog Minnesanga prikazao je u djelu Reinmar der Alte und Walther von der Vogelweide, 1880; Walther von der Vogelweide, 1900. Prijelazno doba od srednjega vijeka k reformaciji obrađuje u djelu Vom Mittelalter zur Reformation 1893, a doba reformacije, renesanse i humanizma u Reformation, Renaissance, Humanismus, 19203. Kako je već u 14. st. na praškom dvoru rimsko-njemačkog cara Karla IV. Luksemburgovca nastala težnja, da se isprave pišu jezikom, koji bi bio razumljiv u svim područjima Njemačke, i kako se u carskoj kancelariji počelo pisati srednjonjemačkim narječjem, koje su prihvatili i kasnija bečka carska kancelarija, državni gradovi i izborna Saska kneževina, pa kako je napokon Luther sva ta nastojanja usredotočio u svom prijevodu biblije i u svojim reformatorskim i polemičkim spisima, prikazuje B. kao rijetki poznavalac toga razdoblja u djelu Die Einigung der neuhochdeutschen Schriftsprache, 1884. G. Š.