BURCKHARDT, Jakob, * Basel 25. V. 1818, † Basel 8. VIII. 1897, jedan od najznamenitijih njemačkih povjesničara umjetnosti. Učio je najprije teologiju, zatim povijest umjetnosti, u Berlinu je bio pod utjecajem velikog historičara Rankea, a u Bonnu slušao znamenitog historičara umjetnosti Kuglera. Od 1858 do 1893 bio je profesor na sveučilištu u Baselu. Utro je put modernom načinu izučavanja povijesti umjetnosti, doduše pod utjecajem romantike, ali je promatrajući kulturu klasičkog grčkog svijeta izučavao bitnu stvarnost gradskih državica grčkih. Die Zeit Konstantins des Grossen, 1853, 1924⁴, djelo genijalne koncepcije, koje poređuju s najboljim radovima Rankeovim; u jasnim bojama slika propadanje staroga svijeta, razdoblje rimskih careva, koje su postavljali pretorijanci, progone kršćana, nazadovanje stare kulture, uvjetovano izopačenjem poganstva, koje je napokon bilo zamijenjeno kršćanskim naziranjem. Der Cicerone, eine Anleitung zum Genuss der Kunstwerke Italiens, 1855 (novo izd. 1925) podaje povijest umjetnina u svrhu što intenzivnijeg umjetničkog uživanja. Die Kultur der Renaissance in Italien, 1860, 1926¹5 (na engleski prev. 1878), prvi prikaz te vrste, biser kulturne povijesti uopće. Pisac ističe, kako je važnost ličnosti istom u doba renesanse došla do pravog izražaja, dok je čovjek u srednjem vijeku vrijedio samo kao član kojega staleža, na pr. viteškoga, svećeničkog, građanskog, kao pripadnik ceha i t. d. Državu shvaća B. kao umjetničku tvorbu. Moderniji historičari više ne prihvaćaju u svemu Burckhardtova shvaćanja renesanse. Geschichte der Renaissance in Italien, 1867, 19247, radi samo o graditeljstvu toga razdoblja. Zadnji deceniji B-ova životnog rada ispunjeni su predavanjima, u kojima je on na klasički sažet način prikazao svoj životni rad. Na svjetski glas izišla su predavanja o Napoleonu, Schilleru, Rembrandtu, van Dycku. Neka su mu djela tiskana poslije smrti. Griechische Kulturgeschichte, 1898—1902, govori o grčkoj državi i vjeri, umjetnosti i znanosti i o grčkom karakteru. To je djelo najznatnija sinteza grčke kulture na njemačkom jeziku, te se može mjeriti s najvećim historiografskim djelima svijeta; Weltgeschichtliche Betrachtungen, 1905, prikazuje državu, vjeru i kulturu u uzajamnom snošaju. U ovom, kao i u drugim svojim djelima, ne daje pisac slijed vremenskih događaja, nego opis kulture u presjeku. U Erinnerungen aus Rubens, 1897, pisac upravo klasično iznosi sjećanja na utjecaj, što ga je veliki flamanski slikar vršio na njega budeći u njem smisao za ljepotu. Majstorski je ocrtana Flandrija 17. st., a iz njezine se sredine diže natčovječanski lik velikoga slikara.
BIBL.: Sveukupna djela B-ova u 12 svezaka izdaju od 1928 Dürr, Kaegi, Stähelin i dr. LIT.: H. Trog, Basler Handbuch, 1898; Joël, J. B. als Geschichtsphilosoph, 1918; C. Neumann, J. B., 1927.