BURA (grč. βοῤῥᾰς »sjevernjak, sjever«, tal. bora) vrlo je jak vjetar, koji povremeno puše osobito u hladnije doba godine u sjevernom dijelu istočne obale Jadranskog mora, a i u nekim drugim krajevima na Zemlji. Vrlo je značajna prirodna pojava, jer znatno utječe na život ljudi, organizama i razvoj vegetacije. B. dolazi s kopna i puše, prelazeći bilo i obronke gorskog lanca, uglavnom smjerom prema moru. Duva obično velikom, katkada orkanskom snagom, naročito ondje, gdje se gorje proteže blizu morske obale.
B. nastaje time, što se hladan uzduh iz kopnenog zaleđa ruši niz strme obronke gorskog lanca i kroz uske primorske drage prema moru, pa struja uzduha, gibljući se niz dosta strmu kosinu, postizava uz neke uvjete vrlo veliku brzinu. Iako drugačijeg učinka, b. je po nekim značajkama smeteorološkog gledišta srodna föhnu (v.). Oba ova vjetra imaju izrazitu vertikalnu komponentu gibanja (odatle naziv »padajući vjetar«, njem. Fallwind), a podudaraju se u jakom nemiru struje uzduha ili turbulentnosti (njem. Böigkeit). Ova se osobina očituje osobito time, što glavna struja vjetra nije jednolična (laminarna); b. puše »na mahove«, pri čemu se slabiji i jači udarci (»reful« od tal. reffolo) odmjenjuju uz kraće ili duže stanke, za kojih vjetar znatno oslabi. B. znade potrajati i po više dana (i do 8), počinje obično dosta naglo, a jenjava nešto polakše. Brzina struje uzduha kod udaraca jače bure vrlo je velika te često prelazi 20 m/sek. (72 km/st), što po skali Beaufort za jačinu vjetra odgovara stupnju 9, a katkad premašuje 50 m/sek (oko 180 km/sat). Pojedini udarci bure mijenjaju često i znatno svoju jačinu i smjer, te se po smjeru katkada znatno razlikuju od općeg smjera glavne struje vjetra. Značajno je kod b., da dnevni hod jačine vjetra ima dvostruku periodu: glavni maksimum i minimum jačine padaju na 21h i 14h, sporedni na 7h i 2h.
Opseg i doseg bure obično nije velik, no pod određenim uvjetima može uz mjesne razlike u jakosti i smjeru vladati istodobno i na većem dijelu morske obale i u neposrednom zaleđu. Ona puše najjače na obali, u uskim primorskim dragama i prelazima na gorskom bilu. U daljem gorskom zaleđu vjetar je istodobno znatno slabiji te obično nema značajnih osobina bure; na moru, nešto udaljenije od obale, snaga bure opada dosta naglo tako, da na tu stranu doseže do desetak morskih milja, a i manje. Katkada ona zahvaća velikom snagom i udaljenije otoke našeg primorja, a katkada puše samo na jednom dijelu obale, gdje su prilike za njen razvoj osobito povoljne. Rušeći se prema moru b. svojim udarcima pokreće i diže morsku vodu stvarajući vrlo nemirno more i raspršuje vodu u vrlo sitne kapljice, od kojih se na moru stvara osebujna, katkada neprozirna magla (fumarea); od raspršene vode stvara se na površini predmeta i raslinstva »posolica« (slana), t. j. naslaga morske soli, koja znatno uništava vegetaciju i oteščava rad oko pošumljivanja.
B. je hladan i suh vjetar pa snizuje temperaturu i vlagu. Po prvom učinku bitno se razlikuje od föhna, koji je suh, ali vrlo topao vjetar; on još više od bure snizuje vlagu, ali vrlo povisuje temperaturu, tako da u nekim alpskim dolinama izaziva u zimsko doba gotovo ljetne temperature. Zajedničko je svojstvo föhna i bure, što oba vjetra zbog dinamičkog ugrijavanja uzduha pri njegovu spuštanju u nižu površinu sprečavaju kondenzaciju vodene pare, a time i nastajanje oblaka i mogućnost padanja oborina.
Opći su preduvjeti za nastanak bure: uz topografski značajnu konfiguraciju tla, t. j. relativno strmu terensku kosinu, koja leži na rubu prostranijeg gorskog masiva, mora da ona veže dva klimatski različna, inkoherentna područja (prostrano hladno kopneno zaleđe i toplo more). S meteorološkog gledišta treba da elementi, pogodni za razvoj bure, kongruentno djeluju s razvojem tla. Meteorološki preduvjeti dolaze do izražaja u značajnoj razdiobi temperature i tlaka uzduha. Velika i trajna toplinska razlika između hladnog zaleđa i toplog morskog područja podno terenske kosine čini, da se duže održava velik barički gradijent (v.), t. j. velika razlika barometrijskog tlaka na razmjerno malim udaljenostima. Barički gradijent, usmjeren u pravcu predjela nižeg tlaka nad morem, važan je preduvjet za to, da se pokreću uzdušne mase od zaleđa prema moru.
Opisana razdioba meteoroloških elemenata temperature i tlaka nastupa redovno u zimsko doba, kad polarni hladni uzduh prekriva srednju Evropu i stvara ovdje široko područje visokog tlaka uzduha (anticiklonu), dok u južnoj Evropi vladaju istodobno više temperature i razmjerno niži tlak. Razlikuju se dvije vrsti bure: anticiklonalna i ciklonalna. Kod ciklonalne b. je značajno, da se uz visoki tlak u srednjoj Evropi istodobno nalazi na Jadranu jača barometrijska depresija, dok kod anticiklonalne nema izrazite depresije, ali postoji pruga izrazito višeg tlaka nad našim primorjem. Kod anticiklonalne bure vlada obično dosta vedro vrijeme, samo je vrh gorskog bila stalno zastrt za ovu vrst bure značajnim stojnim oblakom (»brv«). Kod ciklonalne bure opći je smjer vjetra više sjeverni nego sjeveroistočni ili istočni, nebo je obično oblačno (otuda naziv »bora scura«), a katkada prati ovu buru i nešto kiše ili snijega; ovo dolazi odatle, što se nad strujom bure održava mnogo toplija struja vlažnog uzduha (južina, scirocco), koja kod uzdizanja kondenzacijom vodene pare daje veliku naoblaku i oborine.
Za održavanje bure kroz duže vremena bitan je momenat stalan pridolazak hladnog (polarnog) uzduha u zaleđu uz postojanu toplinsku opreku između oba područja. U pogledu ove temperaturne razlike važno je istaknuti, da je u zoni granice oprečnih klimatskih tipova i vertikalno opadanje temperature i općenito uzevši vrlo naglo, a osobito je taj pad temperature s visinom velik, kad postoje preduvjeti za buru. Taj vertikalni temperaturni gradijent premašuje tada iznos t. zv. adiabatičkog gradijenta (1° C/100 m), a s time je u savezu, da t. zv. potencijalna temperatura mora biti u gornjoj razini niža nego u donjoj. To znači, da kod bure hladni uzduh, silazeći u nizinu uprkos znatnog dinamičkog ugrijavanja, ipak nadolazi razmjerno hladniji od zraka u nižem području. Ipak treba naglasiti, da temperatura uzduha nadošlog s burom nije redovno (po apsolutnom iznosu) abnormalno niska. Fiziološki osjećaj hladnoće dolazi dijelom od spomenute temperaturne razlike, a u velikoj mjeri i od nagloga isparivanja vlage na ljudskoj koži (zbog suhoće uzduha i njegove snažne i brze izmjene), a ovo znatno snizuje temperaturu kože. Ipak su zabilježeni neki slučajevi bure, kad je temperatura bila vrlo niska (Trst —13° C, 23. I. 1907; Senj — 18° C, 11. II. 1929).
Po vanjskim učincima jača, a i po znatnijem snizivanju temperature poznata je kavkaska bura kod Novorosijska na sjeveroistočnoj obali Crnoga mora, gdje b. dolazi kroz klanac Marhot i ruši se prema luci grada. Značajno je, da je visinska razlika ovdje manja (400 m) nego u našem primorju, pa ipak b. postizava vrlo veliku snagu. Wiese je opisao buru, koja vlada u Arktiku na Novoj Zemlji uz slične uvjete i značajke kao i na ostalim mjestima. Buri je po učinku i karakteru posve srodan vjetar mistral, koji se kao habituelna pojava javlja na francuskoj i ligurskoj obali Sredozemnog mora. Buri su posve srodni i vjetrovi, koji zimi s kopna pušu u sjevernijem dijelu norveške obale, kao i vjetrovi na pacifičkoj obali srednje Amerike (pod imenom Tehuantepecer), koji se ruše s visokih Kordiljera prema moru. Slični vjetrovi vladaju i na obali Perzijskog zaliva, zaliva Oman, na južnoj obali Arabije, a mjestimično i u Antarktiku i drugdje.
Utjecaj bure na kraj, u kome vlada, odrazuje se mnogostruko. Po mehaničkim učincima može b. zbog razorne snage biti vrlo štetna građevinama i brodovima, znatno priječi i ugrožava pomorski promet i uništava veći dio vegetacije, osobito drveće i šume, kod čega osim mehaničkog utjecaja dolazi još i djelovanje posolice. Goli krš našega primorja bez sumnje je više posljedica djelovanja bure nego utjecaja pedološkog karaktera ili drugih klimatskih uvjeta.
S fiziološko-balneološkog (terapeutskog) gledišta može utjecaj bure biti specifično različan, no načelno se b. u tom pogledu može smatrati povoljnim čimbenikom, jer izdašno dovođenje čistoga gorskog zraka i njegovo snažno miješanje s toplijim morskim zrakom uz neko sniženje temperature osvježuje organizam, dok istodobno suhoća uzduha pospješuje transpiraciju, a udarci vjetra (ako nijesu prejaki) vrše povoljne fiziološke podražaje. Pritom će ponešto utjecati i sadržaj sitno raspršene morske soli i joda u uzduhu, a vjerojatno u nekoj mjeri i njegova ionizacija. Samo u slučajevima, kad je b. vrlo hladna i prejaka, postaje fiziološki nepodnošljiva i opasna.
I u društvovnom je pogledu u životu čovjeka utjecaj b-e očigledan; on se odrazio na pr. u načinu gradnje kuća (niski jaki krovovi), u izgradnji naselja (odabiranje zaštićenih mjesta), u načinu uzgajanja šumskih i poljodjelskih kultura (izbor otpornih vrsta i zaštita), u osobito razvijenom osjećaju pomoraca za upoznavanje promjena vremena i u njihovim otpornim sposobnostima pri oteščanom brodarskom prometu i ribarenju kao i općenito u tipu čovjeka i njegovu živu temperamentu, načinu života i naviklosti za borbu s nesklonim prirodnim elementom.
Znanstveno istraživanje bure ispituje podatke o brzini i smjeru struje uzduha, o unutarnjoj strukturi vjetra i općim meteorološkim prilikama, kod kojih ona nastaje. Podatci o brzini i smjeru dobivaju se mjerenjem ili registracijom na posebno udešenim spravama (anemometrima ili anemografima).
LIT.: J. Hann-R. Süring, Lehrbuch der Meteorologie, 5. izd., Leipzig 1939; W. Köppen-R. Geiger, Handbuch der Klimatologie, Berlin 1930; J. Hann, Handbuch der Klimatologie, 3. izd., Stuttgart 1911; W. Kesslitz, Die Bora des Adriatischen Meeres, Mitteilungen aus dem Gebiete des Seewesens, sv. VII., Pola 1903.