BUOVO D’ANTONA, junak veoma rasprostranjene sredovječne viteške legende nepoznata podrijetla, koja je doživjela mnogo različitih redakcija prelazeći iz jedne zemlje u drugu i s jezika na jezik; sačuvalo se oko desetak različitih redakcija na još većem broju jezika (najstarija poznata anglonormanska, pa francuska, engleska, irska, islandska, skandinavska, talijanska, rumunjska, hebrejska i više slavenskih). Tu se priča o doživljajima kraljevića Buova. Majka mu ubije oca radi svoga ljubavnika, za kojega se i uda. Da se riješi pastorka, očuh ga dade otpremiti daleko na Istok i prodati. Buovo se tu zaljubi i sa svojom dragom doživljuje mnoge zgode i nezgode, dok im ne uspije, da se vjenčaju. Sudeći po broju sačuvanih tekstova čini se, da je ta legenda najviše omiljela Francuzima, Talijanima i Slavenima. Iz Italije je prešla najprije na naše primorje, odakle pak dalje na istok i na sjever, gdje je kod Rusa postala veoma popularna. Kod nas su, čini se, postojala dva prijevoda, od kojih je jedan pisan latinicom u Dubrovniku; to je prijevod talijanske verzije u zbirci priča I Reali di Francia. Blijede talijanske preradbe nemaju književne vrijednosti, a prema tome ni njihove dalje preradbe na slavenskim jezicima. Pa ipak se ta stara legenda toliko sviđala, da je ostavila tragova i u našoj i u ruskoj narodnoj pjesmi. Otud možda potječe i motiv pjesme »Ženidba kralja Vukašina: (→ Epika, narodna). Znamo na pr., da je jedan knjižar u Dubrovniku 1549 dobio iz Mletaka 18 egzemplara talijanske knjige B. d’A. i 6 egzemplara Bovi piccoli, t. j pjesme o Buovu iz zbirke Reali di Francia (K. Jireček Archiv für slavische Philol., XXI, 1899, 512, 514). Još i danas u Zadru jedna kula nosi njegovo ime (G. Sabalich Guida archeologica di Zara, Zadar 1897, 258—62).

LIT.: A. Stimming, Der Festländische Bueve de Hantone nach allen Handschriften, I.—IV., Dresden 1911—13, 1918; P. Rajna, Ricerche intorno ai Reali di Francia, Bologna 1872; Isti, Frammenti di redazioni italiane del B. d’A., u Zeitsch. für romanische Philol., XI.—XIII., 1887—89; A. Brückner, Ein weissrussischer Codex miscellaneus, u Archiv für slavische Philol. IX., 1886; A. Wesselowski, Iz istorij romana i povjesti, u Sborniku, XLIV., Petrograd 1888; C. Boje, Über den altfranzösischen Roman von Beuve de Hantone, Halle 1909; M. Murko, Geschichte der älteren südslawischen Literaturen, Leipzig 1908; T. Maretić, Naša narodna epika, Zagreb 1909; P. Popović, Pregled srpske književnosti, Beograd 1909; N. Banašević, Ciklus Marka Kraljevića i odjeci francusko-talijanske viteške književnosti, Skoplje 1935.