BUNTIĆ, fra Didak, * Paoča (općina Brotnjo) kraj Mostara 8. X. 1871, † Brotnjo 3. II. 1922, franjevac, narodni prosvjetitelj. Krsno mu je ime bilo Franjo. Filozofijske i bogoslovske nauke počeo je na Humcu, a onda je otišao u Innsbruck, gdje je uz bogoslovlje i specijalnu filozofiju učio od 1889 do 1894 i klasičnu filologiju. Od 1895 do 1919 predavao je u franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu grčki i latinski. Od 25. V. 1919 do smrti bio je provincijal hercegovačke franjevačke provincije.

Pored revna vršenja redovničkih dužnosti našao je vremena, da obavlja i golem rad za narod. Glasoviti su njegovi tečajevi za pobijanje nepismenosti, koje je organizirao u Hercegovini. U njima je 1910—1914 naučilo čitati i pisati oko 13.000 muškaraca i žena. Fra Didakova metoda sastojala se u tom, da je on upotrijebio nesamo školovane ljude, nego i pismenije seljake za vođe tečajeva. Na određeni dan dolazile su povorke naroda pod hrvatskom zastavom na Široki Brijeg, gdje su se prije ispita i iza ispita održavale velike svečanosti. U proljeće je fra Didak sa svojim đacima obilazio hercegovačka sela, da pouči starije i mlađe u cijepljenju i zasađivanju plemenitih voćaka. Od 1908 do 1914 sve je moguće učinio, da bi se otvorio otkupni ured za duhan. Uspio je u svojem nastojanju tako, da je u uredu zaposleno 500 do 600 radnika. Krajem g. 1904 počeo je graditi veliku crkvu na Širokom Brijegu u obliku bazilike, 50 m dugu i 36 m široku. Naručio je klesare iz Dalmacije, Hrvatskog primorja i Italije, a kod njih su naučili klesarski i zidarski zanat darovitiji hercegovački mladići. Premda je narod dao besplatnu radnu snagu, ipak je gradnja samih zidova i krova stajala pol milijuna predratnih austrijskih kruna. Kad je u vrijeme svjetskog rata zavladao u Hercegovini glad, preseljeno je fra Didakovim nastojanjem više tisuća hercegovačke djece na prehranu u Hrvatsku i Slavoniju. Razaslao je lijep broj hercegovačkih franjevačkih bogoslova i svećenika po prvim evropskim sveučilištima. Bavio se i politikom. Do svršetka svjetskog rata bio je u Hrvatskoj narodnoj zajednici. Poslije rata bio je član Narodnog vijeća, privremenoga Narodnoga predstavništva i Konstituante. Odlučno se borio proti beogradskomu centralizmu. Pokopan je na Čitluku, a g. 1938 preneseni su mu smrtni ostatci uz veliko sudjelovanje naroda na Široki Brijeg i pokopani u njegovoj velikoj bazilici.

LIT.: O. Knezović, Život i rad fra D. B., Zagreb 1938.