BUNSEN, 1. Christian Karl Josias, * Korbach 25. VIII. 1791, † Bonn 28. XI. 1860, njemački učenjak i diplomat, bavio se historijom, teologijom, klasičnom i orijentalnom filologijom. Kao pruski diplomat kod papinske kurije prouzročio je u pitanju mješovitih brakova t. zv. kölnske nesuglasice, koje su završile utamničenjem nadbiskupa Droste Vischeringa. Za vrijeme krimskog rata htio je uskladiti prusku politiku s engleskim interesima, što mu također nije uspjelo. U svoje vrijeme bila su mu uvažena djela Beschreibung der Stadt Rom, 3 sv. 1829—42, Aegyptens Stelle in der Weltgesch., 5 sv. 1845—57 i dr. U.

2. Robert, * Göttingen 31. III. 1811, † Heidelberg 16. VIII. 1899, njemački kemičar, prof. kemije u Marburgu (1839) te Heidelbergu (od 1852); glasovit kao pronalazač metoda i aparature za mjerenje volumena plinova i za analizu plinova, pronalazač električnog članka s cinkom i ugljenom kao elektrodama (Bunsenov članak) te fotometra, kalorimetra i plinskog plamenika (→ Bunsenov plamenik). Njemu je prvom uspjelo dobiti magnezij u elementarnom stanju te elektrolitičkim putem mnoge alkalijske i zemnoalkalne kovine. S Kirchhoffom je postavio temelje spektralne analize (v.). Otkrio je elemente cezij i rubidij. Zanimao se fotokemijom, termoelektricitetom i teorijom galvanskih članaka. Bio je na svjetskom glasu kao odličan eksperimentator i učitelj kemije. Radi jedne eksplozije kakodilnog cijanida u laboratoriju skoro je podlegao otrovanju arsenom, dok je tom prilikom izgubio vid jednog oka. Najpoznatija su mu djela Gasometrische Methoden, 1857, i Chemische Analyse durch Spektralanalyse (s Kirchhoffom), 1860. H. I.