BUNIN, Ivan A., * Voronež 1870, ruski pisac. Od 1920 živi kao emigrant u Francuskoj. Od njegovih predaka je znamenita talentirana pjesnikinja Anna P. Bunina, poznata kao ruska Sapfo, član ruske Akademije nauka, pa čuveni pjesnik i prevodilac V. A. Žukovskij i poznati publicisti-slavenofili braća Kireevski. Prva Buninova pjesma izašla je 1887. Uskoro je počeo pisati i u prozi. Mnogo pažnje posvećuje selu i seljacima, no slika ih bez idealiziranja. Potresnom snagom temeljitog poznavaoca, oštrog promatrača i velikog umjetnika pokazao je proces proletarizacije svih slojeva seoskog stanovništva, koje guta grad, naročito u pripovijestima Derevnja i Suhodol, 1910. Kozmičan panteist, koji prirodu i čovjeka slijeva u jednu cjelinu i sam se u njoj gubi. Posebno se zanima za problem života i smrti, ali ih opisuje s antiknom mudrom jednostavnošću. Asketski je strog u mislima, osjećajima i riječima. Suzdržljivo skroman u maniri, suh u tonu, savršen u formi, štedljiv u izražajnim sredstvima. Jednostavnost njegovih sujeta, fabule i forme često dosežu primitivnost biblijskih priča. Psihološka dubina uz vanjsku jednostavnost, unutarnja elementarnost razvijanja sujeta, strogost boja, geometrijska točnost, lakoća i elegancija konstrukcije, aforistička zbijenost i točnost jezika, uzbudljiva snaga riječi, glavne su odlike B. i kao pripovjedača i kao pjesnika. On nije pisac za široke čitalačke krugove, gdje ni sada nije suviše popularan. Ruska Akademija nauka izabrala je B. 1909 za svog člana i tri puta mu podijelila posebnu Puškinovu nagradu. G. 1933 dobio je prvi od ruskih pisaca Nobelovu nagradu.

B. je izvrstan prevodilac u prozi i stihovima. Napose su poznati njegovi prijevodi Manfreda i Kaina od Byrona i Longfellowa Pjesma o Hajavati. Osim nekoliko desetaka zbornika njegove proze i poezije, izašlih od 1891 do 1939, prva dva sveska romana-epopeje Žiznj Arsenjeva (II. dio se zove Lika), izašla su mu sabrana djela: u 5 sv. (1902 do 1909 u Petrogradu), u 6 sv. (1915 u Petrogradu) i u 11 sv. (1934 u Berlinu). Na hrvatskom je izašla Mitina ljubav.

LIT.: K. Zajcev, I. A. Bunin, Žiznj i tvorčestvo, Berlin 1934; D. Prohaska, Ivan Aleksejevič Bunin, Jugoslavenska Reč, br. 59, 17. I. 1934; P. Askočenski, Rusija Ivana Bunina, Nova Evropa, br. 9, 26. IX. 1936. N. Fedorov, Literarne siluete, I. A. Bunin, Vijenac, br. 10—12, 1. XII. 1923; Život Arsenjeva, Omladina, br. 1, rujan 1929; I. A. Bunin, Hrvatska Revija, br. 12, 1933; Ivan Bunin, Obzor, br. 115, 20. V. 1938.