BUNIĆ, selo u sjevernom kutu Krbavskoga polja na sjecištu cesta iz Krbave u Gacku i iz Like u Korenicu. U srednjem vijeku spadaše pod krbavsku župu i biskupiju, u 15. st. plemićima Bunićima Krbavskim. Pod Turcima 1526 gotovo opusti, pa ga 1553 naseli Malkočbeg muslimanima i pravoslavnim kmetovima. G. 1624 imađaše kao glavna utvrda kliskog sandžaka u Krbavi 150 stan. Narodna pjesma spominje u B. dizdara Halilaju, barjaktara Omera i Bunićanina Muju. Kad je karlovački general Herberstein razorio B., odseliše se muslimani u Pounje i ondje osnovaše novi B., a preostalih se osam obitelji pokrsti, među njima i velika, bogata i ugledna porodica Mustadina Rastića, koja živi i danas. Knez Dobrovoj Knežević naseli veći broj Srba. Pri reorganizaciji Vojne Krajine 1746 postade B. kapetanijom. Tada joj bijaše na čelu Gedeon Laudon. On je zasadio velik hrastov i borov gaj, do danas zvan Laudonov gaj, i podigao crkvu sv. Marije. Na njezinu je mjestu general Urban sagradio 1856 novu lijepu crkvu od kamena. U njoj je ploča, koja veliča djela vojskovođe Laudona, a pred njom grobnica dvaju njegovih sinova. U B. se rodio 1794 podmaršal Dane baron Rastić, koji je ratovao proti Napoleonu, bio uz Jelačića kandidat za bana i razbio Madžare kod Budimpešte.

LIT.: E. Laszowski, Bunić, Lički kalendar 1938.