BUN BIJELI, Scopolia carniolica Jacq., biljna vrsta por. pomoćnica (v.). Podanak je ove trajne biljke jako razvijen, razgranjen i dug do 30 cm. Iz njega se razvija do 80 cm visoka, razgranjena nadzemna stabljika. Listovi su obrnuto jajasti, na rubu čitavi ili tupo nazubljeni i goli. Ljubičastocrni zvoncasti cvjetovi vise na kratkim stapkama. Cvate u rano proljeće. Plod je tobolac. Središte je rasprostranjenja bijeloga buna u kopnenom dijelu Krša. Izvan ovog područja dolazi posve ograničeno u Karpatima, u krajevima sjeverno i sjeveroistočno od njih i na Kavkazu. Raste u sjenovitim i vlažnim šumama, na vapnenoj podlozi. U vrijeme cvatnje sabrana i osušena biljka zajedno s podankom i s korijenjem — Herba Scopoliae — upotrebljava se (zbog alkaloida) kao i velebilje. Kao stari tercijarni oblik važan je bijeli bun i u biljnogeografskom pogledu. S. Japonica Maxim. (Japan) daje u Japanu drogu Rhizoma Scopoliae Japonicae.

LIT.: D. Marković: Farmakognoška istraživanja bijeloga buna iz zapadne Hrvatske (Apotekarski Vjesnik, Zagreb 1936).