BULL, 1. Edward, * Oslo 4. XII. 1821, norveški povjesničar. Od 1917 profesor na sveučilištu u Oslou. U svojim brojnim raspravama o norveškoj povijesti iznio je nove teorije. Svjetskim problemima bavi se u raspravama Karl Marx, 1918, Den russiske arbeider- og bonderevolution, 2 sv. 1922, i Verdenskrigens utbrudd, 1923.

2. George, * Wells 25. III. 1634, † 1710, anglikanski svećenik i teolog. Odgojen je u Tivertonu, a kasnije je pohađao kolegij u Exeteru i Oxfordu. Morao je napustiti Oxford 1649, jer nije htio prisegnuti vjernost Commonwealthu. Privatno ga je zaredio biskup Skinner 1655, a nakon različitih peripetija postao je 1705 biskup od sv. Davida (Wales). Za vrijeme Commonwealtha pristao je uz oblik (formu) anglikanske crkve, a pod Jamesom II. istaknuo se kao vrlo oštar govornik i propovjednik protiv rimskog katolicizma. Njegovo najvažnije djelo Defensio Fidei Nicenae, 1785, ima biti dokazom, da je Trojstvo bila dogma davno prije Nicene. Ostala su mu djela: Harmonia Apostolica, 1670, Judicium Ecclesiae Catholicae, 1694, i Primitiva et Apostolica Traditio, 1710.

3. Jakob Breda, * Rendalen 28. III. 1853, † 1930, norveški pisac. Od 1778—90 bio je novinar i urednik. Njegovi radovi odišu velikom ljubavi prema rodnoj grudi. Pisao je drame, satire, povijesne i suvremene romane, priče i pjesme.

BIBL.: Skisser, 1891; Mellem fjeldene, 1895; Folk fra Dalen, 1897; rolkelivsromaner, 3 sv. 1913; Folkelivsbilleder, 5 sv., 1935. U.

4. John, * Somersetshire 1562, † Antwerpen 12. III. 1628, engleski orguljaš i skladatelj. Kao orguljaš veoma se istakao pa stekao bakalaureat na sveučilištu u Oxfordu; sveučilišta u Cambrigdeu i Oxfordu 1592 podijelila su mu čast doktora. G. 1596 postao profesor glazbe na Gresham Collegeu. Poslije putovao Nizozemskom, Njemačkom i Francuskom i kao orguljaš svuda bio mnogo slavljen. G. 1607 preselio se u Bruxelles i bio dvorski orguljaš, a 1617 u Antwerpenu orguljaš u katedrali. B. je jedan od prvih izvrsnih skladatelja specifično klavirskog stila. Mnogo nje govih klavirskih skladba sačuvalo se u znamenitom zborniku Fitzwilliam-Virginalbook. Skladao je i crkvene skladbe i oveće kantate (anthem’s). B. Š.

5. Olaf, * Oslo 10. XI. 1883, sin Jakoba Brede B., valjda najveći lirski pjesnik suvremene Norveške. U njegovim se pjesmama odrazuje jedinstvena intimnost i duboka osjećajnost.

BIBL.: Digte, 1911; Nye digte, 1913; Digte og noveller, 1916; Stjernene, 1924; Oinos og Eros, 1930. U.

6. Ole Bornemann, * Bergen 1810, † Lysöen kraj Bergena 1880, norveški violinski virtuoz, uglavnom samouk; osebujna pojava, koja je fantastičnim, ekscentrično-kapricioznim sviranjem podsjećala na svoj uzor, na Paganinija, i nailazila često na protivljenje suvremenika. Proputovao je u koncertnim turnejama cijelu Evropu i Sjevernu Ameriku. Osnovao je 1848 u Bergenu narodno kazalište.

LIT.: Životopise su pisali Gay, Sarah C. Bull, A. Grönvold, O. Vik, J. Lie i t. d. S. S-i.