BULAT, 1. Gajo, * Supetar na otoku Braču 4. I. 1836, † Beč 9. VI. 1900, hrvatski političar. Bio je sin suca dra. Franje Bulata i Ivanice rođ. Farolfi, gimnaziju je svršio u Zadru, pravo učio u Grazu i Padovi, gdje je 1858 polučio doktorat prava. G. 1859 tajnik trgovačke komore u Zadru, neko doba u odvjetničkoj pisarni predsjednika dalmatinskog sabora dra. Petrovića, zatim odvjetnik u Supetru, a od 1865 u Splitu. U »Nazionalu« g. 1862 pisao je članke u prilog hrvatskom jeziku na sudovima. Oženio se sestrom supruge Mihe Klaića i tako došao u bliži odnos s Klaićem. Skupa s vođom Narodne stranke Kostom Vojnovićem te s Vidom Morpurgom, Rendićem, Tacconijem, Kamberom, Manđerom i Karamanom B. je odlučno učestovao u borbi protiv načelnika Splita Bajamontija. Uspjelo mu je najprije pridobiti seoske kotare i osamiti Split. Nakon odlaska Koste Vojnovića na sveučilište u Zagreb B. preuze 1873 vodstvo Narodne stranke. G. 1877 bi po prvi put izabran zastupnikom u carevinskom vijeću u Beču. Odlučnu borbu za osvajanje splitske općine poveo je 1881. Kod izbora u srpnju 1882 Narodna stranka izvojšti pobjedu, B. postade najprije prvi prisjednik, 1885—93 bijaše načelnik grada Splita. Odlučno se zalagao za pohrvaćenje škola, za izgradnju novoga kazališta, za »Čitaonicu«, »Napredak« i »Zvonimir« i sudjelovao u kulturnim i gospodarskim pothvatima. Kao predsjednik financijskog odbora i izvjestitelj za zemaljski proračun u dalmatinskom saboru predložio je ustrojenje vjeresijskog zavoda. G. 1884 sastavio je temeljito obrazloženi prijedlog za pohrvaćivanje ureda. Po znamenitoj lex Bulat stranke su imale pravo u građanskim parnicama služiti se hrvatskim jezikom, a vlasti su bile dužne hrvatske podneske rješavati na hrvatskom jeziku. Nakon smrti Klaića bi B. 17. I. 1896 imenovan predsjednikom dalmatinskoga sabora. U carevinskom vijeću u Beču pripadao je klubu Hohenwarta, a nakon raspada toga kluba stupio je u klub kršćansko-slavenske narodne sveze. Ponovno je bio član delegacija i u svakoj je prigodi pospješivao izgradnju dalmatinskih željeznica. G. 1891 prisustvovao je otvorenju jubilarne izložbe i otkriću Kačićeva spomenika u Zagrebu. Uz Klaića i Pavlinovića ide Bulata odlično mjesto u hrvatskom pokretu u Dalmaciji.

LIT.: D. Mikačić, Naša narodna ideja u Splitu, u jubilarnom broju zadarskog Narodnog lista 1. III. 1912; R. Horvat, Hrvatski preporod u Dalmaciji, Zagreb 1935. J. N.

2. Petar, * Sućuraj na Hvaru 29. VI. 1888. Gimnaziju učio u Sinju, filozofski fakultet u Münchenu. Bio profesor u Sinju, Bečkereku, Skoplju i na zagrebačkom sveučilištu. Bavi se semantikom, etnografijom i leksikografijom. Bio urednik leksikona »Sveznanja« (Beograd-Zagreb 1937). Veliki rječnik hrvatskoga književnoga jezika, njegovo glavno djelo, još je u rukopisu.

BIBL.: Die Schelten aus dem Tierreiche im Slavischen, Zagreb 1916; Pučko praznovjerje i mitologija, Narodna Starina 1; Prostonarodna filozofija o duši, ibd. 3; Mati zemlja, ibd. 19; Pogled na slovensku botaničku mitologiju, ibd. 27; Kukavica, ibd. 31; Iz života reči, Južnoslovenski filolog, IV. i V., 1924 i 1925—26; (zajedno s F. Nakić-Vojnovićem), Gramatika italijanskog jezika sa čitankom za nižu i višu školu vojne akademije, Beograd 1940.