BULA (u sredovj. lat. »bulla«) označuje kovinski otisak pečata, koji je služio za potvrdu državnih isprava, zatim kutijicu s pečatom, koji je visio na ispravi, a konačno i samu ispravu. Zato se kod nekih naših pisaca javlja naziv »pečatnica«. Izraz se kadšto upotrebljava i za isprave, koje su izdavali carevi i kraljevi, osobito kad je riječ o »zlatnim bulama«, ali najčešće služi za naziv onih svečanih papinskih isprava, u kojima se radi o važnim stvarima, a razlikuju se od isprava za manje važne stvari, nazvanih breve (v.). Na papinskim je bulama pečat redovito od kovine, na prednjoj strani (antica) ima sliku prvih apostola Petra i Pavla, a na stražnjoj (postica) ime pape, koji izdaje ispravu. Bule, kojih se predmeti rješavaju u konzistoriju, nose potpis pape i kardinala, a zovu se bullae consistoriales. Izdaje li papa ovakve bule u doba između svog izbora i krunidbe, na stražnjoj strani pečata nema njegove slike (t. zv. polubule). Kod isprava, kojima su se podjeljivale milosti, pečat je visio na vrpci od bijele ili crveno-žute svile, a kod drugih na običnoj sivkastoj vrpci. Sastavljene su latinskim jezikom, a neke, koje bijahu namijenjene grčkom svijetu, i grčkim. Na početku je ime pape s dodatkom servus servorum Dei. Stil ima svoj ustaljeni oblik; neki se određeni nazivi i oznake redovito ponavljaju. Bule se obično citiraju po početnim riječima. Lav XIII. ukinuo je 29. XII. 1878 upotrebu čvrste pergamene i gotskog pisma, a viseći olovni pečat zamijenio utisnutim crvenim pečatom sa slikom prvih apostola i s imenom dotičnog pape. Olovni je pečat ostavio u upotrebi kod osobito svečanih i važnih odluka. Bule se sada izrađuju u uredu Cancellaria aposto-lica, a samo neke (o podjeljivanju nižih papi pridržanih nadarbina) u drugom uredu, koji se zove dataria. Kad papinske bule zahvaćaju u pitanje nekog državnog područja, redovito im treba odobrenje dotičnog državnog poglavice.

Naziv bula ne javlja se prije 13. st., ali isprave, koje imadu neke oznake bula, osobito s obzirom na pečat, sežu već u 7. st. Kako pod taj naziv dolaze vrlo različiti dokumenti, kao uredbe, povlastice, pisma, nalozi i drugo, tako su vrlo različiti i nazivi, pod kojima se javljaju. Liber diurnus Romanorum pontificum, zbirka formulara za poslovanje rimske kurije (7./8. st.), pozna kao glavne nazive: constitutum, decretum, privilegium apostolicum, praeceptum, praeceptio, praeceptionis pagina, epistola, a isto se tako različni nazivi javljaju i u samim dokumentima i u uputama za sastavljanje isprava (ars dictandi). Uglavnom se bule mogu podijeliti u privilegia i litterae ili, prema duhu terminologije benediktinaca, u bullae maiores i bullae minores. Ova zadnja podjela nije udešena prema važnosti predmeta, nego prema više ili manje svečanim diplomatičkim formulama. Privilegia su najsvečaniji akti papinske kurije, kojima se podjeljuju ili štite imuniteti i posjedi crkava. Litterae su jednostavnije; pismo i teksta i protokola od jedne je ruke. Na početku je papino ime s naslovom episcopus servus servorum Dei i s pozdravom salutem et apostolicam benedictionem, a na kraju jednostavno datiranje.

Najznamenitije su papinske bule: Clericis laicos i Unam sanctam Bonifacija VIII. od 1296 i 1302 protiv francuskoga kralja Filipa Lijepoga; In coena Domini Urbana V. od 1362 protiv krivovjeraca; Execrabilis, kojom je Pijo II. 1460 podvrgao koncile vlasti pape; Exsurge Domine Lava X. protiv Luthera od 1520, koju je Luther spalio; Unigenitus Klementa XI. od 1713 protiv jansenista; bula Ineffabilis Pija IX. od 1854 o Bezgrešnom Začeću Djevice Marije i bula Pastor aeternus od 1870 o nepogrešivosti papinoj.

Ima i papinskih bula, koje se odnose na Hrvatsku. Papa Paskal II. podijelio je 1102 nadbiskupu dubrovačkome nadbiskupski plašt, iste godine i splitskomu, kome je podjedno potvrdio prava njegove nadbiskupije. Papa Anastazije IV. imenovao je 1154 zadarskog biskupa nadbiskupom. Grgur IX. potvrdio je 1227 zagrebačkom kaptolu i biskupu darivanja kraljeva i pobožnih kršćana. Isti je papa pisao (epistola) 1240 hercegu Kolomanu o sjedinjenju splitske i zagrebačke crkve. G. 1221 papa Honorije III. izdao je naloge svom legatu Akonciju za postupak protiv heretika u Bosni, a nadbiskupa ostrogonskoga i njegove sufragane pozvao, da nastoje uništiti ove krivovjerce. Papa Grgur IX. uzeo je 1233 pod zaštitu Sv. Stolice bosanskog bana Mateja Ninoslava i t. d.

Najvažnije bule i brevei sabiru se u zbornike, nazvane bulariji. U Državnom arhivu u Zagrebu pohranjen je Bullarium Ragusanum, rukopisni zbornik iz 18. st., koji obuhvaća isprave od 1023 do 1710.

LIT.: L. Schmitz-Kallenberg, Die Lehre von den Papsturkunden; A. Meister, Grundriss der Geschichtswissenschaft, Zur Einführung in das Studium der deutschen Geschichte des Mittelalters und der Neuzeit, 1./2., 2. izd., Berlin 1913; J. von Pflugk-Harttung, Die Bullen der Päpste bis zum Ende des 12. Jahrhunderts, Gotha 1901; Isti, Acta pontificum Romanorum inedita, Tübingen 1880 i Stuttgart 1884—1888; Bule za Hrvatsku u Smičiklasovu Diplomatičkom zborniku kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, u Tkalčićevim Povjesnim spomenicima Zagrebačke biskupije i u Povjesnim spomenicima grada Zagreba.