BUKVA, Fagus, rod drveća iz porodice žirnjača (v.); to je listopadno drveće jednostavnog, dvorednog lišća, tanke i glatke kore, trouglatih plodova, od kojih su po 2 u kupuli obrasloj bodljikavim ljuskama. Kupula puca na četvero.

Ovome rodu pripada 9 vrsta, koje rastu u sjevernom umjerenom pojasu.

Obična bukva, Fagus silvatica L, do 30 m visoko drvo, ovalnog, 5—10 cm dugog lišća, koje je u sredini najšire, valovita, čitava, ali fino dlakava ruba, sa 5—9 pari lisnih žila. Pupovi su dugački, vretenasti, od grančice pod 45° otklonjeni. Kora debla je pepeljasto siva, samo kod nekih primjeraka ispuca poput hrastove (var. quercoides Persoon). Muški se cvjetovi nalaze u klupčastim visećim resama, na dugom i svilenasto dlakavom dršku. Prašnika ima 10—12. Ženski su cvjetovi u dvočlanim uspravnim dihazijima. U kupuli su po 2 ženska cvijeta. Čekinjaste ljuske kupule u zrelom stanju dosta su tvrde i ušiljene. Plodovi su glatki, sjajni i jestivi. B. klije s 2 debela kotiledona, koji su ozdo bjelkasti. Počinje rađati u dobi od 40 g. Raste u srednjoj Evropi. Kod nas je najraširenije šumsko drvo. Raste posvuda u brdskim i planinskim krajevima, osim primorja. Čini često gornju granicu šume, te je u tom slučaju klekasta. Izgrađuje vrlo značajnu i rasprostranjenu zadrugu bukove šume (Fagetum silvaticae croaticum Horv.). U parkovima se uzgajaju njezine odlike: crvena b., var. purpurea (lišće grimizno-crveno), te tužna b., var. pendula (grane vise), kao i američka b., F. grandifolia Ehrh. (lišće napiljena ruba).

Na Kavkazu i Krimu i u istočnim i srednjim dijelovima Balkanskog poluotoka raste kavkaska b., F. orientalis Lipsky, kojoj je lišće 6—12 cm dugo, u gornjoj trećini najšire, sa 7—10 pari lisnih žila. Peteljka lista duža je nego kod obične b., a kupula obrasla čekinjama. M. A.

Uzgojna svojstva. B. uspijeva u klimi, gdje zime nisu preoštre ni ljeta odveć suha. Bolje joj prema tome odgovaraju krajevi oceanske klime od krajeva izrazito kontinentalne klime. U mladosti je vrlo osjetljiva na kasne mrazove i sušu, te u tom pogledu ide u najnježnije listače. Kasni mrazovi oštećuju joj mlado lišće i cvjetove, radi čega joj je urod dosta rijedak. U blažoj klimi potpuno urodi svake 5.—10. god., a u hladnijoj svake 8.—15. god. Korijenje joj je plitko do srednje duboko (30—50 cm), tako da lako stradava od suše. Raste dobro po brežuljcima i bregovima, a osobito joj prijaju vlažniji i hladniji položaji. Na sjevernoj granici prirodnog areala raste i u ravnicama. U njezinu gornjem području pridružuje joj se jela, a u još višim položajima smreka. Ovakve mješovite šume pokrivaju veće površine u planinama Gorskog Kotara, Like, Bosne i Hercegovine. U mnogim našim planinama čini gornju granicu šume.

B. raste na plodnom i dosta svježem tlu. Na mršavijim tlima raste, ako su dovoljno svježa. Nema je na tlu, gdje se stalno zadržava voda i gdje se razvio kiseli humus, a nema je ni na suhim pjeskovitim tlima. Pomladak se najbolje održi u zaštiti krošanja starijeg drveća. B. podnosi veliku zasjenu, više nego i jedna druga listača. Dakako, da na slabijem tlu i na hladnijem dijelu svojeg areala traži više svijetla. Bukove su sastojine do visoke dobi dobro sklopljene i guste, a tlo im je dobro zaštićeno. B. dobro popravlja tlo. Ono je u bukovim šumama mrvičasto, prozračno i plodno. U nepovoljnim klimatskim prilikama, odnosno na nepovoljnom staništu, remeti se normalna rastvorba šušnja i stvara se sirovi humus.

Bukove šume pomlađuju se uglavnom prirodnim putem, i to oplodnom ili prebornom sječom. Na osami ostavljena stabla lako ruše jači vjetrovi, a kora im stradava od suncožara. Bukove se šume sijeku u dobi od 80—120 godina. Tada iznosi drvna masa na 1 hektaru srednje dobroga tla 500—650 m³. Izbojnost bukve iz panjeva je slaba i kratkotrajna, jer panjevi brzo trunu, naročito u hladnijim klimatima. Radi toga bukovih panjača ima samo u toplijoj klimi. — Među kukcima ima b. malo opasnih štetnika. Od gljiva štetna joj je bolest supki i bolest drva zvana piravost. A. P-ć.

Bukva izgrađuje na području svoga areala nekoliko samostalnih, geografski odijeljenih zadruga. One se odlikuju cijelim nizom zajedničkih vrsta i pripadaju posebnoj svezi bukovih šuma (Fagion silvaticae Pawl.), kojoj pripada i znatan broj šuma hrasta kitnjaka i običnog graba. Bukove su šume jednoliko građene, od drveća preteže najčešće sama bukva, kojoj se pridružuje po koji gorski javor i javor mliječ. Samo u višim pojasima združuje se bukva s jelom i izgrađuje miješane šume. I sloj je grmlja redovno slabo razvijen, najčešći su širokolisna kurikovina, crvena kozja krv i obični likovac. Naprotiv je obilno razvijeno nisko rašće. U sjenovitoj, dovoljno vlažnoj šumi, na povoljnom humoznom tlu raste veoma veliki broj vrsta. Napose su razvijene proljetnice s trajnim podzemnim dijelovima, lukovicama, podancima i gomoljima, koje se razvijaju prije nego li bukva svojom gustom krošnjom posve zastre tlo.

Od svih zadruga, u kojima preteže bukva, ističe se obiljem značajnih vrsta hrvatska bukova šuma (Fagetum silvaticae croaticum Horv.), koja zaprema kod nas velike površine i raspada se u gorsku bukovu šumu, miješanu šumu bukve i jele i predplaninsku bukovu šumu (→ Hrvatska, biljni svijet). I. H.

Bukovina (drvobukve) jefinih pora, s mnogo širokih sržnih trakova, crvenkasto žuta, bakuljava, t. j. srž joj je iste boje kao bijel. Kod nje je česta neprava srž ili crveno srce (→ griješke drveta). B. je tvrda, cjepka, lako se obrađuje, a parena dobro se savija; male je nosivosti, elastičnosti i trajnosti. Jako se uteže i vitla. Upotrebljava se u proizvodnji ukočenog drva (šperploča), u građevnom stolarstvu, za želj. pragove (koji se moraju impregnirati), za taracanje cesta, za rudničko drvo, za pokućstvo (Thonet-pokućstvo iz savijene bukovine), u kolarstvu, bačvarstvu, te inače u kućanstvu. Drvo ravno, zdravo i uskih pravilnih godova upotrebljava se u proizvodnji aeroplana i muzičkih instrumenata. U novije doba b. se iskorišćuje za proizvodnju celuloze. Ona je vrlo dobro ogrjevno drvo. Pougljivanjem u žeznicama daje odličan ugljen. Suhom destilacijom daje drveni ocat i katran. Iz bukvice dobiva se jestivo ulje (50 kg bukvice daje 10 l ulja). Kompresijom b. dobiva se lignoston, koji je dvostruko veće spec. težine od b., a upotrebljava se u strojarstvu za ležaje, zupce i sl. Tehnička svojstva b.: srednja spec. tež. 0,69 g/cm³, volumno utezanje 17,6%, čvrstoća pritiska 530 kg/cm², natezanja 1350 kg/cm², savijanja 1050 kg/cm² i tvrdoća 780 kg/cm². I. H-t.