BUKOVINA, pokrajina u Rumunjskoj, obuhvaća 10.442 km2 sa 853.524 stanovnika (1930). Veći jugozapadni dio zemlje je gorovit, a pripada pješčaničkom i nešto kristalinskom pojasu Karpata. Najviši je uspon Giumalaul (1859 m). Rijeke Zlatna Bistrica, Moldava, Suceava i Siret ispresijecale su gorje u nekoliko usporednih grbina, koje dosežu 700—1400 m visine. Sjeveroistočni dio zemlje zaprema valovita moldavsko-besarapska ploča. Podneblje B. je izrazito kontinentalno s dugim i hladnim zimama te vrućim ljetima na SI. Černovice imaju srednju godišnju temperaturu 7,7°, siječanjsku —5,4°, a srpanjsku 19,5°. Godišnja količina padalina iznosi 600—800 mm, a najviše kiše pada u lipnju i srpnju. Gorje je pokrito gustim šumama. Crnogorica (omorika i jela) doseže do 1600 m. Niže položaje zaprema mješovita šuma, u kojoj se ističe bukva; odatle i ime zemlje, koje se spominje prvi put 1412. Na niskom SI prevlađuje pontijska stepska vegetacija.
Stanovništvo je etnički i vjerski vrlo raznoliko. Po službenim rumunjskim podatcima bilo je u B. 39% Rumunja, 32% Ukrajinaca, 15% Židova, 8% Nijemaca, te nešto Poljaka i Madžara. Po drugim su podatcima najbrojniji Ukrajinci (40 posto), koji stanuju u sjevernom dijelu zemlje, dok Rumunji žive u južnoj B. i oko Černovica, a imaju vodeću kulturnu ulogu. G. 1940 većina se Nijemaca preselila u Njemačku. Židovi čine većinu gradskog stanovništva, drže u rukama trgovinu i veleobrt, no ima i sela židovskih. Po vjerskoj pripadnosti ima 68% grčkoistočnih, 15% Židova, 12% rimokatolika, 3% grkokatolika te nešto evangelika. Gustoća je B. veća nego i jedne druge rumunjske pokrajine, a iznosi 82. Najveća je na podnožju gorja. Gradovi su Černovice (Cernauţi), Radauţi i Suceava.
Glavne grane privrede su ratarstvo i šumarstvo. Obradivo tlo obuhvaća 29%, livade i pašnjaci 20%, a šume 42%. Najviše se uzgajaju kukuruz, pšenica i krumpir. Razvijeno je ovčarstvo (330.000 ovaca) i govedarstvo. Važna je šumska privreda, koja ima veći broj pilana. Drvo se prevozi splavima po rijekama Čeremošu i Prutu te Zlatnoj Bistrici. Rudnog blaga nema mnogo, a spomena su vrijedni nalazi smeđeg ugljena, mangana, soli, olova i srebra. Ono malo veleobrta, što postoji, prerađuje domaće sirovine u pilanama, pecarama žeste i šećeranama. Glavna željeznička pruga vodi preko Suceave i Černovica na SZ, a od ove se odvaja karpatska pruga preko Campulunga.
LIT.: H. Wachner, Rumänien, u Klute, Hdbuch d. geog. Wissenschaft, Potsdam; Romenhöler, Grossrumänien, Berlin 1926; E. de Martonne, Europe Centrale, u Vidal de la Blache-Gallois, Géographie Universelle, IV. 2., Pariz. Z. D-i.
Povijest. Ime B. javlja se 1412 kao naziv za kraj oko gornjeg toka Sireta i Pruta, ali povijest B. kao posebne pokrajine počinje tek 1774 s dolaskom njezina područja pod vlast Austrije. Taj je kraj bio naseljen još u pretpovijesno doba, a najstarije poznato stanovništvo bilo je tračkog podrijetla. Premda je stoljeće i pô pripadala rimskoj pokrajini Daciji, nije u B-i bilo rimskih naselja. S nestankom rimske vlasti u polovini 3. st. pos. Kr. snašla je i B-u sudbina crnomorskog pojasa stepâ, pa su u njoj živjeli različiti narodi, koji su ostavili tragova i u nazivlju mjesta. Temeljni su sloj tvorili od 5. st. Slaveni, a u 12. st. počeli su s Karpata silaziti Rumunji (Vlasi). Kad su oni oko 1343 osnovali kneževinu Moldavsku, učinili su prijestolnicom Sočavu (danas rum. Suceava) u B-i, koja je taj položaj zadržala do 1564. Kao izrazito prijelazno i granično područje B. je često trpjela od ratničkih pohoda i pustošenja, što je kraj prostranih šuma nepovoljno djelovalo na gustoću naseljenosti. U kulturnom je pogledu prevladao u njoj osnutkom metropolije u Sočavi 1399 crkveni utjecaj Istoka; ta je metropolija postala 1427 nezavisna o Carigradu, a 1630 prenesena je u glavni grad Jassy. Na početku 15. st., kada je s moćima sv. Ivana Novoga B. dobila svoga kasnijega patrona, spominju se 1407 prvi put i Černovice kao znatno mjesto na trgovačkom putu u Lavov. Uz ostalu Moldavsku nalazilo se i područje B-e najprije pod vrhovnom vlasti Ugarske, a zatim Poljske (od 1387) i Turske (od 1514), ali se to vrhovništvo često mijenjalo i nije se ograničavalo samo na jednoga gospodara. Za rusko-turskog rata B-u su 1774 zauzele austrijske čete, da bi tako postigle što bolju vezu Erdelja s istočnom Galicijom; Porta je tome dala svoj pristanak 1775. B. je 1786 pripojena Galiciji, a 1849 postaje posebna krunovina sa Černovicama kao glavnim gradom. Propašću Austro-Ugarske pridružila se 1919 većim dijelom Rumunjskoj, koja je 1940 morala odstupiti sjeverni dio Sovjetskoj uniji, ali ga opet povrati za rata 1941. J. Š-k.