BUKOVAČKI, Franjo, sin Ladislava de Bukovica, potomak je stare hrvatske plemićke porodice »de genere Mogorovich«. Rodio se u Lomnici, gdje je imao svoju kuriju, a u Zagrebu kuću. Pod zapovjedništvom Petra Zrinskog bori se od 1663 protiv Turaka kao kapetan tvrđave Središća na Kupi. G. 1667 dobiva na dar Bukovac, Belišće, Lanišće i Gornje Volavle. Kao hrabar i vješt vojnik bio je poznat na Krajini. Radi njegovih nasilja stizale su česte tužbe na ugarsku kancelariju u Beč. Kad se priključio pokretu bana Petra Zrinskoga, zamolio je, da bude poslan kao poslanik u Tursku. Istom nakon podužeg razmišljanja ban prista na njegovu molbu i B. krenu na put 12. XI. 1669. Preko Bosne stigne u Solun 19. XII. 1669, gdje je boravio sultan Mehmed IV., i iznese mu ponudu Zrinskoga. Odvažni nastup Bukovačkog osobito se svidi Porti, te sultan odredi, da o toj stvari odluči veliki vezir, koji je tada bio na Kreti. B. uvjeren, da je u svemu uspio, napisao je banu oduševljeno pismo. Ali ga na Kreti nije veliki vezir htio primiti, već ga pošalje u Solun početkom veljače 1670. Sada Porta javi kapetanu, poslavši ga kući, da će Zrinski dobiti odgovor preko bosanskog paše. Dne 7. III. iste godine stiže B. u Zrin i javi banu, da je sve u redu. Nato se Zrinski poče odlučno spremati na ustanak.

U međuvremenu i B. skuplja vojsku i odlazi iz Zrina u Negoj, odakle saziva opći sastanak za 18. III. u Lomnicu. Iz Negoja krene prema Petrinji svagdje zaklinjući narod na vjernost banu Zrinskome. Kad je carska vojska provalila u Lomnicu i zapalila mu kuću, B. pobjegne 4. IV. u turski Zrin. Tu je 5. IV. zamolio pismeno Petra Zrinskoga, da ustane na otpor protiv cara, ali mu ban odgovori, da će ostati vjeran Leopoldu, savjetujući mu, da se i on pokori. Poslije smrti Zrinskoga i Frankopana bio je B. spreman da se povrati kući. Sam karlovački general Herberstein zauzeo se za njega. Dne 16. VII. 1671 car ga pomiluje i odredi, da mu se vrate imanja, ali B. ostade i dalje u Turskoj ne vjerujući kraljevoj riječi. G. 1673 nalazimo ga u Drinopolju. Turci su ga poštivali i odlikovali častima, premda je ostao kršćanin sve do svoje smrti. Zadnji put ga još spominje Luka Ibrišimović 1678, i otada mu nestaje traga. S njim je izumro rod Bukovačkih.

LIT.: F. Rački, Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana, Zagreb 1873; I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899; F. Šišić, Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine, u knjizi Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb 1909.