AHRENS, 1. Heinrich, * Kniestedt (Hannover) 14. VII. 1808, † Salzgitter 2. VIII. 1874, njemački pravni filozof, profesor u Parizu i Bruxellesu, 1848 zastupnik u Frankfurtu, zatim profesor u Leipzigu.

Misao slobode, pravednosti i čovječnosti, koja ga je vodila cijeloga života, koju je tako žarko zastupao, da je morao ostaviti i domovinu, odrazuje se i u njegovim djelima. Za A. je pravna filozofija istovjetna s prirodnim pravom. Odlučno zagovara etičko — danas bismo kazali socijalno — shvaćanje pravnog i društvenog života u opreci prema apstraktno-formalističkom. Osnov ovakvog shvaćanja je pojam dobroga i dobara. U suglasju sa životnom zazbiljnošću objekti su prava razna društvena dobra, a država je kulturno-pravni poredak, koji zaštićuje i promiče svijet društvenih dobara. A. ustaje protiv materijalističkog, atomističkog i mehaničkog shvaćanja društvenih pojava, kojemu je sila smjernicom prava. Pravo i država osnovani su po A. na spoznaji čovjeka kao duhovnog i ćudorednog bića i stoje u nužnoj vezi s čitavim »božansko-čovječanskim« životnim i kulturnim redom. Kad bismo pojam dobra zamijenili pojmom vrednote, mogli bismo A. smatrati pretečom pravne teorije, koja se kasnije razvila pod utjecajem t zv. jugozapadne njemačke filozofske škole.

Za ugled njegovih djela svjedoči činjenica, da su prevedena još i na talijanski, španjolski, portugalski i madžarski jezik

BIBL.: Glavna su mu djela: Cours de droit naturel, Pariz 1838; Die organische Staatslehre, Beč 1850, 6. izdanje pod naslovom Naturrecht oder Philosophie des Rechts und des Staates auf dem Grunde des ethischen Zusammenhanges von Recht und Kultur, Beč 1870-1; Juristische Enzyklopädie, 1857. S. F-k.

2. Heinrich Ludolf, * 1809, † 1881, njemački klasični filolog. Glavna su mu djela De graecae linguae dialectis u 2 sv., Göttingen 1839-43, nanovo obradio R. Meister pod naslovom Die griechischen Dialekte, Göttingen 1882-89 i Bucolicorum graecorum reliquiae (Odlomci i ostaci grčkih bukolika) u 2 sv., Leipzig 1855-59. Manja mu je djela (Kleine Schriften) izdao Häberlein. Z. D.

3. Wilhelm, * 1872, † 1927, njemački matematičar. Polje njegova rada bilo je znanstveno obrađivanje matem. igara, o čemu je izdao veliko djelo Mathematische Unterhaltungen und Spiele, 2. izd. u 2 sv. 1910 i 1918 s opsežnom bibliografijom; skraćeno izdanje: Mathem. Spiele, 4. izd. 1919. O tom predmetu napisao je i referat u Encyklopädie der mathem. Wissenschaften, sv. I., 2., str. 1081. R. C.