ABDERA (grč.), 1. starogrčki grad u Trakiji istočno od ušća rijeke Nesta. Prema priči osnovao ju je Heraklo na onom mjestu, gdje su mu Diomedovi konji rastrgali ljubimca Abdera. Grad su oko 656 pr. K. osnovali Jonjani, zatim su ga Tračani razorili, a doskora ga 543 pr. K. Tejani nanovo naselili. Neko vrijeme podložna Perzijancima bila je A. bogata i moćna, a kad je postala nezavisna, bila je član delsko-atičkog saveza i plaćala za nj velike prinose (C. J. A. 226 i d.). G. 376 pr. K. pokorili su je Tribaljani, a oko 350 pripojio ju je Filip II. svome kraljevstvu. Tada A. prestaje kovati svoj novac, kojemu nalazimo traga sve do 500 pr. K. A. je bila rodno mjesto brojnih slavnih muževa: Leukipa, Demokrita, Protagore, Anaksarha, Nikeneta i dr., no ipak su njeni stanovnici kasnije bili na glasu kao vrlo ograničeni, te je ime Abderićanin postalo poslovično (Cic. Ad Att. 4, 16; Martial. X, 25, 4; Iuv. X, 50). Napose je poslije glasovitog Wielandova romana Geschichte der Abderiten ime Abderićanin postalo sinonim za ograničenog malograđanina. Z. D.

2. Ime feničke kolonije u španjolskoj pokrajini Almeriji na Sredozemnom moru. Ima u njoj spomenika iz vremena kartaškog, rimskog i arapskog vladanja. Sada se zove Adra. U subtropskom podneblju goji sladornu trstiku. Luka joj je važna za izvoz olovne rudače. N. Ž.