BUJAS, 1. fra Gašpar, * Šibenik-Dolac 6. I. 1906, profesor franjevačke klas. gimnazije u Sinju, pjesnik. Surađuje u različitim smotrama. Posebno izdao studiju: Kat. Crkva i naša narodna poezija (Šibenik 1939) i zbirku pjesama Sa svjetiljkom u rukama (Šibenik 1940). St. P.

2. Ramiro, * Budva 28. VIII. 1879, sveučilišni profesor. Učio je u Grazu kod Meinonga. Kao srednjoškolski nastavnik služio je u Dalmaciji, a od 1918 učio je medicinu u Zagrebu i služio kao pristav Fiziološkog zavoda. G. 1922 postaje privatni docent za psihologiju na filozofskom fakultetu, a od 1935 je redovni profesor. G. 1920 osnovao je prvi naš psihologijski laboratorij, koji je kasnije s medicinskog fakulteta prenesen na filozofski. Od 1932 urednik je publikacija Psihologijskog zavoda sveučilišta Acta instituti psychologici Universitatis zagrebensis. Član je Deutsche Gesellschaft für Psychologie i Collaborating editor internacionalnog priručnika The psychological Register.

B. zastupa psihologiju kao eksaktnu empirijsku nauku vodeći računa o povezanosti s fiziologijom. U sistemu nauka smatra, da psihologija stoji izvan tradicionalne razdiobe na prirodne i kulturne nauke. U psihologiji osjeta postavlja teoriju, po kojoj osjet nastaje poremećenjem dinamičnog odnosa između endogenog faktora organizma i eksogenog faktora okoline. Kako je osjet samo jedna vrsta reakcije, a kod svake reakcije nužno sudjeluju dva faktora, proširio je teoriju osjeta na opću teoriju reakcije, koja se ima primijeniti na sva područja, gdje dolaze u opreku individuum i okolina, prirođena svojstva i vanjski utjecaji i sl. Tu teoriju upotrebljava u psihologiji osobito kod analize voljnog čina kao reakcije ličnosti na vanjski povod, kod tumačenja pojma dispozicije i t. d. U specijalnoj osjetnoj psihologiji obrađuje osobito probleme paslike i kontrasta kod vidnih osjeta. U psihologiji mišljenja ističe kao posebnu vrstu misli misao pamćenja. O pažnji i sugestiji iznosi energetičnu teoriju. U psihologiji čuvstva ispitao je fizične i psihične uvjete psihogalvanskog fenomena. Području praktične psihologije pripada rad oko prosuđivanja sposobnosti djece i odraslih, napose eksperimentalna ispitivanja o čitljivosti latinice i ćirilice, izvršena zajedno sa sinom Zoranom. Suradnik je Hrvatske Enciklopedije iz područja psihologije.

BIBL.: Teorija osjećanja, Rev. za filoz. i psihol., 1927; Podstawy gnoseologiczne naszej wiedzy o cudzych przeżyciach, Przegląd filoz., 1928; Die psychischen Bedingungen des psychogalvanischen Phänomens, Kwartalnik psychol., 1930; Über den Zusammenhang zwischen positivem und negativem Nachbild, Acta inst. psychol., Zagreb 1932; Über die Funktion des Cortischen Organs, Acta inst. psychol., Zagreb 1933; Ispitivanje čitljivosti latinice i ćirilice, I.—IV., 1937—38.

3. Zoran, * Split 27. XII. 1910. Učio je psihologiju na sveučilištu u Zagrebu, zatim u Parizu kod Piérona. G. 1938 postaje priv. docent za primijenjenu psihologiju na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Namješten je kao psiholog u stanici za savjetovanje pri izboru zvanja i dodijeljen Višoj pedagoškoj školi kao nastavnik za eksperimentalnu psihologiju. Veći dio njegova rada sačinjavaju eksperimentalna istraživanja o zakonima osjeta okusa i temperature, napose o t. zv. električnom okusu. Području psihotehnike pripadaju ispitivanja čitljivosti latinice i ćirilice, obrađivanje testova inteligencije i dokimologijska istraživanja.

BIBL.: Le rapport entre les quantités liminaires et le temps d’action pour les excitations gustatives, C. R. Soc. de biol. 1935; Contribution à l’étude du goût dit électrique, L’Année ps. 1935; Vrste misli i tipovi mišljenja, Napredak 1926; La sensibilité au froid en fonction du temps, L’Année ps. 1937; Serija Z za ispitivanje inteligencije odraslih, 1937; Beobachtungen über den Restitutionsvorgang beim Geschmacksinn, Acta inst. psychol., Zagreb 1939; L’évolution de la sensation gustative en fonction du temps d’excitation, Acta inst. ps., Zagreb 1941. E. K-a.