AHDNAMA (pismo o jamstvu), znamenita povelja, čuvana u franjevačkom samostanu u Fojnici, kojom je osvajač Bosne Mehmed II. g. 1463 ili 1464 zajamčio bosanskim katolicima, da smiju i nadalje po svojoj vjeri živjeti, a njihovi pastiri (rubani »redovnici«) da mogu svuda hodati u poslu duhovne službe i da se oslobađaju od svakoga poreza. Tko bi uznemirivao franjevce, koji žive u Bosni ili se u nju vraćaju, tomu prijeti Mehmed kaznom, kunući se Stvoriteljem neba i zemlje, svim svetim knjigama, svojim velikim prorokom, dvadeset i četvoricom proroka i sabljom, kojom se paše. Prema tradiciji izdana je ahdnama na polju Milodraževu fra Anđelu Zvizdanoviću. Potvrdio ju je g. 1612 sultan Ahmed I. Ahdnama je temelj svih kasnijih turskih povelja, izdanih bosanskim kršćanima, te su se franjevci uvijek na nju pozivali i s njom više puta išli u Carigrad.

Ahdnamom su se branili i protiv grčkoistočnih patrijarha, koji su htjeli bosanske katolike podvrći pod svoju vlast. Kad je 1760 pećki patrijarha dobio od sultana ferman, da mu se moraju pokoriti svi kršćani u Bosni, nastao je najžešći spor, koji se riješio 13. VIII. u Travniku presudom bosanskih kadija, koji rekoše, »da ferman ne može biti nad hatišerifom« (ahdnamom). Fojnički gvardijan kao čuvar ovoga carskog dokumeta morao je pri nastupu svakoga novog bosanskog vezira osobno donijeti iz Fojnice ahdnamu, kojoj je vezir iskazao počast i obvezao se točno držati njezine naredbe. Ahdnama je kao službeni dokumenat registrirana u kancelariji sultanova dvora u Carigradu, te je dobro bila poznata osmanlijskim vlastodršcima.