AHAT (po rijeci Achates na Siciliji) je vrsta prutasta kalcedona, t. j. po svom kemijskom sastavu jednak je kremenu, dakle SiC₂. Ne javlja se nikad u obliku kristala, već samo u gustim kristalastim nakupinama. Prutanja ahata potječu od tanjih i debljih slojeva, koji su negdje horizontalni, negdje vijugasti, pa i posve okrugli, tako da se redaju od središta ahata kao vrlo uzani, posve pravilni kolobari. Znaju ta prutanja, odnosno slojevi, biti takvi, da ih je na komadu ahata debelom oko 3 cm nabrojeno 17.000. Slojevi su različito obojeni, pa se izmjenjuju crvenkasti, žutkasti i mutni slojevi s providnim sivim, smeđim, bijelim i veoma crvenim slojevima. Često je jezgra ahata sastavljena od kremena i ametista, pa se vidi, kako krajevi kremena i ametista završavaju kristalnim formama kao šiljcima, koji strše u neispunjeni prostor ahata, jer mu je nutrina često šuplja. Kremen i ametist iskristaliziraju se katkada i između pojedinih slojeva ahata. Nalazi se u šupljinama površinskog eruptivnog stijenja, na pr. u šupljinama melafira. U te je šupljine, koje su postale djelovanjem plinova i para pri ohlađivanju melafirske lave, dospjela otopina silicijskog dioksida, pa se oborila kao ahat ili se od česti iskristalizirala kao kremen i ametist.

Za upotrebu dobiva se najviše iz melafira u Urugvaju i iz tamošnje susjedne brazilske pokrajine Rio Grande do Sul. Upotrebljavao se kao uresni kamen već u mikensko doba, pa mnogo u doba Aleksandra Velikoga i kasnije, na pr. dvadesetih godina prošloga stoljeća, kad su ga počeli i na umjetni način bojadisati. Priređuju se od njega igle za ures, prstenje, puceta, zdjelice, u kojima se mrve tvrdi minerali u sitan prah, uresni pisaći pribor, držala za noževe, kutije, potpornji osovina osjetljivih finih kemijskih tezulja i dr.

LIT.: M. Bauer, Edelsteinkunde, III. izd., 685; F. Tućan, Specijalna mineralogija, 167.