AHASVER (hebr. Ahašveroš, staroperzijski Kserkses). 1. Starozavjetna knjiga Esther pripovijeda, kako je mudra i odvažna Židovka Esther, žena perzijskog kralja A., spasla židovski narod od propasti.

2. A. lice kršćanske eshatološke legende. A. ili Vječni Žid je priča o lutalici t. j. čovjeku, koji je Isusa poznavao, ali je od njega proklet, da bludi po svijetu do sudnjega dana. A. je simbol ili židovskog naroda ili po shvaćanju njem. pjesnika Hamerlinga simbol čovječanstva, koje se nikada ne smiruje i uvijek dalje živi. Prvi trag priči o Vječnom Zidu nalazimo u kronici samostanca Matije Pariskog (Matthaeus Parisiensis) Historia Maior. Po njemu je neki armenski biskup donio vijest u Englesku, da u Armeniji živi čovjek, koji je Isusa na svoje oči vidio, dakle je nepobitni svjedok protiv svake nevjere i hereze. Zove se Katafil, a bio je vratar Poncija Pilata. Kada je Isus prolazio, udario ga je u zatiljak, govoreći mu: »Požuri se, Isuse, zašto oklijevaš?« Na to je Isus odgovorio: »Ja idem, ali ti ćeš čekati, dok se ja ne vratim.« Po pripovijedanju talijanskog astrologa Guida Boratti-a († oko 1300) ukazao se Vječni Zid u Forliu g. 1267 pod imenom Joannes Buttadeus (tal. buttadio »tko Boga tuče«). Njem. biskup grada Schleswiga Paulus v. Eitzen vidio je za vrijeme propovijedi pred propovjedaonicom čovjeka visoka, zaogrnuta dugom poderanom kabanicom, bosonoga, kako je pobožno slušao i svaki put se tukao u prsa i uzdahnuo, kadgod bi čuo ime Isus. Biskup je iz njegovih usta čuo, da je u Jeruzalemu rođen, po zanatu cipelar i da je kao pristalica farizeja bio Isusov protivnik. Pomogao je, da Isusa dovedu pred Pilata, te je sa svjetinom vikao: »Raspni ga!« Kada su Isusa vodili na Golgotu, nije mu dopustio, da počine na pragu njegove kuće, našto je Isus rekao: »Ja ću se ipak ovdje odmarati, ali ti ćeš bluditi po svijetu do sudnjega dana.« Na pripovijedanju toga biskupa počiva pučka knjiga o Vječnom Zidu, prvi put na njem. jeziku štampana 1602 u Leydenu. Ima vijesti, da se je A. ukazao u Madridu, Beču, Lübecku, Moskvi, Parizu, Bruxellesu. U Nizozemskoj ga zovu Isaac Laquedam. U Španiji su ga viđali sa crnom povezicom oko čela, da bi sakrio užareni križ, koji mu pali mozak. I njemačka i armenska verzija priče slažu se u tom, da je A. skroman, šutljiv, ozbiljan, da nerado odgovara na znatiželjna propitkivanja i da je milosrdan prema sirotinji. Poetski je obrađen od Šenoe u pripovijesti Vječni Žid u Zagrebu, ali poglavito u njemačkoj literaturi, u epskim pjesmama Schuberta, W. Müllera, Lenaua, Goethea, Mosena, Zedlitza, a najveličanstvenije od Hamerlinga u opsežnom epu. Francuz Eugen Sue spojio je u romanu život A. sa sudbinom Herodijade, koja je skrivila smrt sv. Ivana Krstitelja. Herodijada kao Kundry dolazi i u R. Wagnerovoj muzičkoj drami Parsifal. Ona ne može umrijeti, jer je htjela svojim čarima zavesti Spasitelja. I Ukleti Holandez, koji luta po moru, neka je vrst Vječnoga Zida.

LIT.: Friedr. Helbig: Die Sage vom Ewigen Juden, Berlin 1874, Soergel 1905, Kappstein 1905. G. Š.

3. Ahasfer, pjesma bugarskog pjesnika Nikolaja Lilijeva, objelodanjena u njegovoj zbirci Stihovi (Stihotvorenija), Sofija 1932. Duša Židova, koja nije htjela pomoći Isusu, postala je u pjesmi simbol čovjeka osamljena, gonjena od svoje grješnosti, čovjeka, koji uzalud čeka, da ponovo dođe Bogočovjek. Sjena Ahasverova visi nad vjekovima kao savjest razapetog čovječanstva, koje gladuje za mirom ili smrti. Ta pjesma Nikolaja Lilijeva ide među najznatnija djela simboličke poezije u Evropi. Pogledi su joj veličanstveni, stih zasićen tragičkim tonovima, perspektiva beskrajna. G. K.