ABD EL-KADER (Abdul-Kâdir ibn Muhjidin el-Gezairi), * 1807, umro u svibnju 1882, jedan od istaknutih islamskih boraca protiv okupatorskih sila u 19. st. Porodica njegova, koja je vukla lozu od potomaka Iman Hasanovih, bila je glasovita, a stanovala je u Vehranu u Alžiru. Abd el-Kader se odlikovao kao mladić neobičnom bistrinom i sposobnošću za nauku. Kad je čuo, da su Francuzi ušli u njegovu domovinu, bio je u Hidžazu, gdje je obavio hadž, te se odmah vratio u domovinu. Narod ga je 1832 izabrao vođom boraca protiv okupatora na preporuku njegova oca, koji se nije htio primiti vodstva. Otada je promjenljivom srećom emir Abd el-Kader vodio rat s okupatorima, ostajući iz početka u većini slučajeva pobjednik. Velik mu je udarac zadao napadaj maročkog sultana Abdurahmana, te se morao napokon u prosincu 1847 predati Francuzima (generalu Lamoricière-u). Iza toga boravi neko vrijeme u Francuskoj, a 1853 dopušteno mu je, da može boraviti u Turskoj. Najviše je boravio u Damasku, gdje je i umro u 77. godini života. Bavio se i književnošću. Neka su mu djela prevedena na francuski.