AGUSTÍN (Augustinus), Antonio, * Saragosa 25. III. 1517, † Tarragona 31. V. 1586, španjolski historičar i pravnik. U početku je studirao filozofiju, no ubrzo je ostavlja i prelazi na pravo. Sluša glasovite pravnike svog vremena u Padovi i Bologni, pa je 1541 postigao čast doktora obiju prava. Prvo njegovo tiskano djelo s područja pravnih nauka izišlo je u Veneciji 1543: Emendationum et opinionum libri. 1554 postaje papinski ambasador u Engleskoj, da bi posredovao u ženidbenim pregovorima između Filipa II. španjolskog i škotske kraljice Marije Stuart, a zatim postaje papinski nuncij u Beču, dok konačno ne bude postavljen biskupom Alife, Léride i Tarragone. Čitavog života bavio se pravnim naukama, pa je na području kanonskog i rimskog prava napisao velik broj djela. Pri koncu života pripremao je izdanje djela Isidora Seviljskog, no pri poslu zateče ga smrt.

LIT.: Maassen, Geschichte der Quellen und Litteratur des canonischen Rechts im Abendlande, Graz 1870; Schott, Laudatio funebris . . . Antonii Augustini u djelu: Gallandi, De veteribus canonum collectionibus dissertationum sylloge, Mainz 1750.