AGRIPINA, Julia (Julia Agrippina), kći Germanika i Agripine starije, rođena 15 pos. Kr. u Germaniji. Udata od 14 god. po volji Tiberija za Gneja Domicija Ahenobarba. Poslije smrti majke ostali su bili od devetero djece još na životu ona i dvije sestre i brat Gaj Cesar. G. 40 bi Agripina zajedno sa sestrom Julijom izagnana iz Rima.

G. 41 bi Kaligula ubijen, a naslijedi ga stric Klaudije, koji političkim osuđenicima dopusti da se vrate u Rim, pa se i dvije sestre vratiše. Brzo dođe do sukoba između njih dvije, koje su bile Klaudijeve nećakinje, i njegove žene Valerije Mesaline. Kad 48 pogibe Valerija Mesalina, uze Klaudije za ženu dopuštenjem senata svoju nećakinju Agripinu, a g. 50 adoptira njena sina Lucija Domicija, koji dobi ime Klaudije Nero i posta ravan Britaniku, sinu Klaudija i Mesaline. Kao žena bila je neporočnog moralnog ponašanja, ali, poput svoje majke, častohlepna, a još više od nje gramziva za vlašću. U dvor, koji je bio za njene predšasnice Mesaline sijelo luksuza i razvrata, ona je uvela ozbiljnost, red i trijeznost. Željna vladanja A. je htjela da bude ne samo žena careva, nego i carica, pa dobi i titulu Augusta. Ona okruži Klaudija odanim ljudima, između kojih postavi za zapovjednika pretorijanaca Afranija Burra (Burrhus), a Seneki, kome isposlova povratak iz progonstva, povjeri odgoj svog sina. Svu je brigu posvetila tome, da svom sinu osigura nasljedstvo. Sestra i žena careva, htjela je da bude i majka careva. U tom nastojanju nije poznavala skrupula. Međutim dok je sve to spremala, u listopadu 54 pos. Kr. oboli Klaudije i umre. Tacit, a i toliki drugi, rekoše, da ga je ona dala otrovati, što je, bez sumnje, samo objeda, koja nije ničim dokazana, ali su A. smatrali sposobnom da učini i najgore, kad se radilo o njenim ambicijama. Sada ona dade da pretorijanci proglase Nerona, koji još nije imao 17 godina, imperatorom. Iza toga izabere ga i senat. Ali se Agripina prevarila u računu, da će ona vladati. Na svaki način htjela je vladati, ali je udaljena s dvora. Optužiše je zbog urote protiv cara; Burro je spase (55 pos. Kr.). Sukob između nje i Nerona dovede do krajne napetosti nova Neronova ljubavnica Popeja Sabina, koja je tražila, da je on vjenča. Kad se Agripina oprla, dade je Nero, nagovoren od Popeje, utopiti u Baji, ali ne uspje. Agripina se spase plivajući. Ma da je sada A. poručila Neronu, da mu prašta, on je svejedno dade ubiti (59). Bile su joj 44 godine. Napisala je uspomene, od kojih su se sačuvala dva fragmenta.

IZV.: Tacit, Svetonije, Dio Kasije.

LIT.: Schiller, Geschichte des römischen Kaiserreichs unter der Regierung des Nero, 1872; Geschichte der römischen Kaiser, I., Gotha 1883; Dessau, Geschichte der römischen Kaiserzeit, Berlin 1926, II., 1.; Ferrero, Le donne dei Cesari, Milan 1926; Silvagni, L’impero e le donne dei cesari, 3. izd., Torino 1927; Stahr, Agrippina, 2. izd., Berlin 1880. G. N.

A., Vipsania (Vipsania Agrippina), kći M. Vipsanija Agripe i Augustove kćeri Julije, žena Germanika. Bila je uzorna vladanja, ponosna, prava rimska matrona, ali ambiciozna, impulzivna, osjetljiva i neobuzdana u nastojanju oko vlasti i slave svoga muža i svoje djece. Stara majka Tiberijeva, a žena Augustova, Livija, nije je voljela. Na svog muža imala je A. velik utjecaj i pratila ga je posvuda. G. 14 pođe Agripina k mužu na Rajnu, gdje je on ratovao. Ofenziva, koju je Germanik, bez znanja Tiberijeva, započeo protiv Germana, bila je dobrim dijelom od nje potaknuta. Ona je i lično sudjelovala, kad nije dala da se sruši most na Rajni, i tako omogućila povlačenje četa, koje je vodio Cecina; čak je i govorila vojnicima. Možda je i to njeno vladanje djelovalo na opoziv Germanika sa Rajne. Agripina je pratila muža i na Istok (18 pos. Kr.). U Siriji dođe do sukoba između Germanika i Gneja Pisona, koga je Tiberije poslao uz Germanika, da mu bude savjetnik, pomoćnik i da pazi da se ne prenagli. U tom sukobu su, bez sumnje, veliku ulogu igrale njihove žene. G. 19 umre Germanik u Antiohiji, a na Pisona i na njegovu ženu Plancinu pala je sumnja, da su ga oni otrovali, a protivnici Tiberijevi okrivljivahu njega i zbog Germanikove smrti. Sada razvi Agripina veliku djelatnost: vrati se u Italiju s pepelom svoga muža i pokopa ga u Rimu uz veliko učešće i simpatije naroda, uperene donekle i protiv carske porodice. Pisona optuživahu i tajno i javno, i konačno podigoše protiv njega i optužbu. Do suđenja ne dođe, jer je Pison prije toga počinio samoubojstvo, ma da je bez sumnje bio nevin. Malo po malo kvarili su se sve više odnosi između nje i Tiberija, to više, što su se protivnici Tiberijevi kupili oko nje. Kad ju je Tiberije optužio pred senatom zbog raznih uvreda, a njezina sina Nerona zbog nemoralnih odnosa, narod je bio uza nju. Ali Sejan ipak uspije i Agripina bi protjerana na otok Pandatariju (Ventotene), gdje je štrajkujući glađu umrla (33), pošto su joj umrla oba sina Nero i Druso (31).

LIT.: G. Ferrero, Le donne dei Cesari, Milan 1926; Silvagni, L’impero e le donne dei cesari, 3. izd., Torino 1927; Stahr, Römische Kaiserfrauen, 2. izd., Berlin 1880.