BRAČ je najveći dalmatinski otok. U starim spisima se spominje pod imenima Brattia, Brectia, Bractia, Elaphusa, Britanide, Brettia, Dyschelados, Brachia, Brazzia; talij. Brazza. Po A. Mayeru ime B. dolazi od ilir. riječi brentos »jelen«, a grč. Elaphusa je prijevod ilirskog. B. ima eliptičan oblik, duža os, pravca J—Z, duga je 36 km, kraća S—J samo 12 km. Površina otoka iznosi 394.6 km2. Po popisu od 1931 imao je 17.331 stan. katoličke vjere, a gustoća naseljenosti bijaše 43.64. B. je podijeljen na 8 općina, a Supetar je središte kotara.
Sastav i reljef. B. je uglavnom sastavljen iz kredinih vapnenaca. Među jedrije naslage uloženi su sredinom otoka pločasti i dolomitni vapnenci. Na južnoj strani, oko Bola i Murvice, ima eocenskih flišnih naslaga, lapora, glina i pješčanika. Sve se naslage pružaju I—Z i konkordantno padaju prema S, tako da stariji vapnenci naležu preko mlađeg fliša. U B-u je dakle očuvana jezgra polegle antiklinale, a na južnom kraju samo mali dio sinklinale. Preko ovih osnovnih naslaga leže mjestimice kvarterne breče i mlađe plazine. Njihov pokrivač je naročito moćan na flišu oko Bola, gdje su postale intenzivnim razaranjem skoro vertikalnih strana Vidove Gore. U ostalim dijelovima ovaj materijal prekriva dna i strane suhih dolina.
Greben B-a je asimetričan, prema S pada postepenije i blaže, a prema J vrlo strmo, što se ogleda i u oblicima obale. Sjeverna obala je raščlanjenija i pristupačnija, dok je južna slabije razgranjena i samo na flišnom zemljištu pristupačnija. Zalivi sjeverne obale su potopljeni dijelovi suhih dolina. To je posljedica pomjeranja morske razine u mlađoj geološkoj prošlosti. Tu su najljepši zalivi Splitske i Pučišća. Na zapadnoj obali su zalivi Milne, Bobovišća i draga Lučice, a na istočnoj Povlja, Sumartina i uvala Rasotica. Zalivi na istočnoj i zapadnoj obali nastali su duž pravca pružanja slojeva i to poglavito u područjima manje otpornih pločastih i dolomitnih vapnenaca.
U reljefu se ističu velike razlike između vapnenačkog zemljišta i maloga flišnog pojasa oko Bola. Vapnenačko zemljište se stupnjevito izdiže od Bračkog Kanala prema Vidovoj Gori (778 m) t. j. od S prema J. Duž sjeverne obale susreću se izraziti tragovi terase, kojoj visina koleba između 130 i 180 m. Visina uglavnom raste od I prema Z (Donje Brdo 144, Gripe 168, Brig 172, Po Celja 173 i Križ 179 m). Druga zaravan je najbolje očuvana u istočnom dijelu, između Gornjega Humca i Selaca. Njezina visina se kreće između 350 i 400 m. U drugim dijelovima otoka slabije su očuvani tragovi ovog nivoa. Najviše dijelove Brača predstavlja prostrana i izrazita zaravan, kojoj visina koleba između 500 i 650 m. S ove se zaravni postepeno izdižu najviši vrhovi Brača (Vidova Gora, Vidovica, Sutvid 778 i Straža 730 m).
Na ovom osnovnom reljefu danas se vrši krški proces, koji se ogleda s dvije glavne vrste oblika: zatvorenim depresijama u višim i suhim dolinama u nižim dijelovima. Bržim raspadanjem i selektivnom erozijom razvile su se u dolomitnim i pločastim vapnencima prostrane i zatvorene depresije ravnog dna; tako je postalo malo polje između Nerežišća i Donjega Humca i depresije oko Praznica i Gornjega Humca. Dna ovih depresija prekrivena su crljenicom, pomiješanom sa dosta vapnenačkog šljunka. To su glavne poljoprivredne površine na otoku. U ovom pojasu počinju i suhe doline, koje se zrakasto spuštaju prema obali otoka.
Hidrografija. Izvora ima samo u flišnom zemljištu oko Bola. U dnima zaliva, koji su postali potapanjem suhih dolina, izbijaju poslije kiša privremeni i bočatni izvori. U središnjem pojasu dolomitnih i pločastih vapnenaca izbijaju u doba kiša privremeni izvori i poteku kratkotrajni potoci. U ovim terenima se kopaju i otvoreni bunari, a umjetnim zagađivanjem prave se i veliki rezervoari vode. Takva tri rezervoara hrane vodovod Nerežišća. Većina mjesta na B-u dobiva vodu iz velikih javnih i manjih privatnih čatrnja (»gustrida«).
Podneblje. Na žalost nema dovoljno meteoroloških podataka, iz kojih bi se moglo pobliže odrediti podneblje otoka i razlike među pojedinim dijelovima. Svakako postoji izrazita razlika između sjevernog i južnog dijela otoka. Glavni dio B-a gleda prema S, gdje ga uzani Brački kanal dijeli od dalmatinskog kopna. Oštri podnebni prijelazi i brze vremenske promjene, koji karakteriziraju dalmatinsko primorje, osjećaju se i na B-u. Hladna bura, osobito vruljska, snažno udara po padinama B-a i znatno snizuje temperaturu kao i na susjednom kopnu. Zbog velike vertikalne razlike u reljefu bura je isto tako snažna i na južnoj obali. Često poslije ovih hladnih dana padne snijeg po najvišim dijelovima otoka i može se zadržati par dana, dok je na obali rijetkost.
Biljni pokrov. Možemo razlikovati dva visinska pojasa: zimzeleni i crnogorični. Njihova je granica na visini oko 400 m. U vegetaciji ističu se šume, makije i kamenjare. Makija je najbujnija u jugozapadnom i zapadnom dijelu otoka, te između Postira, Škripa, Miraca, Donjega Humca i Nerežišća, Dola i Praznica kao i iznad Splitske, Milne, Smrkve i Blaca. Glavni predstavnici primorskih šuma su borovi (Pinus halepensis, Pinus Pinea i Pinus Pinaster), čempres, rogač, te crnika, koja je razvijena osobito u zapadnom i jugozapadnom dijelu B-a. Novijih šumica alepskog bora nalazimo kod Sumartina, uzduž sjeverne obale od Postira do Sutivana i na jugu oko Bola. U visinskoj zoni značajan je crni bor (Pinus nigra), a javlja se dub, bjelograb i crni jasen. U tim krajevima, gdje je nekada bila šuma, danas je na mnogim mjestima krš i kamenita pustoš izložena denudaciji, s polugrmovima kadulje, stričaka, mlječike i t d. U primorju, gdje su nekada bili vinogradi i masline, bračke »starine«, danas prevlađuje žuka, bušinci, smilje, kadulja, stričak, pelin, divizme, kupina, tetivika, drača i t. d.
Privreda. U gospodarskom pogledu mogu se na B-u razlikovati dva područja: primorsko i središnje. U oba dijela glavno je zanimanje zemljoradnja. U prvom području pored zemljoradnje iskorišćuje se i more, a u drugom se iskorišćuju i najviši dijelovi otoka. U svakom naselju na obali ima pomoraca i ribara. Ribolov je redovno sporedno, a zemljoradnja glavno zanimanje. Ulovljena riba se prodaje na domaćim tržnicama i u Splitu, a veće količine sezonskog ribolova (sardela) kupuju i konzerviraju tvornice (Postira i Milna).
Niži dijelovi B-a su pojas kultura. Bliže obali i na boljim zemljištima prevlađuju vodoravne terase (»redovi«, »meje«), a na brežuljkastom zemljištu, naročito na pločastim vapnencima, obrađeni dijelovi su uzani i vijugavi, često nagnuti kao i samo zemljište. Da bi se došlo do malih površina obradivog zemljišta, trebalo je izlučiti mnogobrojne gomile kamenja, koje su usporedno nanizane kao čudni nadgrobni spomenici.
Prije je obrađena zemlja bila zasađena poglavito lozom, a manje maslinom. Glavni dio površine otoka bio je vinograd, u kojem su mali čokoti davali dobar i obilan plod. Prihodi od loze bili su naročito dobri početkom ovog stoljeća, kad su veliki francuski vinogradi stradali od filoksere, pa su time nastupile vrlo povoljne prilike za prodaju naših vina. Da bi se obradili prostrani brački vinogradi i obralo grožđe, dolazilo je u proljeće stotine dalmatinskih zagoraca »vlaha« na rad, a u jesen bi odlazili sa zaradom.
Pojava filoksere pred početak prošloga svjetskog rata izazvala je i na B-u pravu gospodarsku krizu. Glavni izvor života počeo je brzo presušivati. Prihod od masline i drugih kultura bio je neznatan, da zamijeni lozu. Iseljavanje u prekooceanske zemlje, koje je bilo dosta znatno i prije toga, zahvatilo je upravo pogubne razmjere. Bračani, koji su prije davali zarade i drugim krajevima, sada su je sami tražili u dalekoj i tuđoj zemlji. Nekad pažljivo obrađivane »meje« i »redovi« ostali su pusti i neobrađeni, naličeći na ukletu zemlju. Na mnogim se ognjištima zbog toga ugasila vatra, na lijepim kamenim kućama istrunuli zatvoreni kapci, krovovi prokisli, a dvorišta obrasla korovom. Posljedice krize i iseljavanja došle su do izražaja i u broju stanovnika: 1910 bilo je na B-u 22.969, 1921 19.339, a 1931 samo 17.331 stan. To je zaista velik gubitak, kad jedan poljoprivredni kraj u 20 godina izgubi 25% stanovnika.
Poslije svjetskog rata počeli su pokušaji, da se gubitak loze naknadi drugim kulturama. Buhač je, na žalost, zbog nepovjerenja na tržištu brzo došao u krizu, istu je sudbinu imala i manje rasprostranjena višnja. Zbog oskudice vode ne može se razviti jače gajenje povrća, a zemljišta su slaba za intenzivnije gajenje žita i različnih srednjoevropskih kultura. Obnovljena loza na američkoj podlozi ponovno postaje glavna kultura, ali se bitno razlikuje od negdašnjeg gajenja loze: ono je bilo ekstenzivno a ovo je intenzivno. Za današnju lozu treba birati bolja zemljišta, a čestim ih gnojenjem obnavljati i jačati. Ona je u svakom pogledu osjetljivija i iziskuje više pažnje, a ne daje dobra vina kao stara. Zato će bračke »meje« većim dijelom i dalje ostati puste i podsjećati na negdašnja sretnija vremena.
U najvišim dijelovima B-a ima uvjeta za gajenje stoke sitnog zuba. Uglavnom se gaje ovce, jer je koza zbog štetnog utjecaja na šumu zabranjena. Ovce daju odlično mlijeko, od kojega se pravi poznati brački sir (mljekarske zadruge u Praznicama, Gornjem Humcu i Nerežišćima). U istim su krajevima bile i odlične borove šume, ali su za vrijeme prošlog rata dosta upropaštene, a i poslije toga nerazumno iskorišćavane.
U bračkim kamenjarama ima mnogo mirisnih biljaka (kadulja, ružmarin i dr.), od kojih se prave eterična ulja (Milna i Nerežišća). U Supetru se prerađuje buhač. Među bračkim vapnencima se ističu bijeli, kristalasti i dobro uslojeni vapnenci, koji su mnogo cijenjeni kao građevinski kamen, a upotrebljavaju se i u industrijske svrhe (u tvornici karbida na Dugom Ratu). Ovih vapnenaca ima u različitim dijelovima otoka; naročito su poznati kamenolomi u blizini sjeverne i istočne obale, odakle je izvoz najlakši. Iskorišćivanje i prerada »bračkog kamena« poznati su još iz antiknih vremena. Glavni kamenolom nalazio se, sudeći po velikom broju natpisa, u današnjem Škripu, na sjevernoj strani otoka, a luka mu je bila današnja Splitska (CIL III, 3092—3101, 10107—10109 i dr.). Kamenolomi su, kako se čini, stajali pod državnim nadzorom. Stanovnici nekih mjesta su se u ovom poslu naročito usavršavali, pa je to njihov glavni izvor života (Selca).
U nekim primorskim mjestima važno je i putničarstvo (osobito u Bolu, Supetru, Sutivanu i dr.). Pristupačnost, uređenost i lako snabdjevanje daju povoljne uvjete za razvoj ove prirodne grane. U vezi s tim treba istaći elektrifikaciju, u čemu B. sigurno stoji na prvom mjestu među našim otocima.
B. proizvodi mnogo dobara, koja troši susjedno i dalje kopno (vino, drvo, kamen, buhač, riba, eterična ulja i dr.), a uvozi dosta proizvoda drugih krajeva, na prvom mjestu životne namirnice i različne fabrikate. Zato je promet između B-a i susjednog kopna vrlo živ. Održava se redovnim parobrodarskim linijama i brojnim privatnim brodovima. Najživlji je promet sa Splitom, koji je pravo gospodarsko središte Brača. Zbog veličine otoka u unutrašnjem prometu imaju veliki značaj i putovi. Na njima se osim teretnog održava i redovan autobusni promet.
LIT.: Umb. Girometta, Flora otoka Brača, Novo doba (uskršnji broj), Split 1936; Vj. Klaić, Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, II. dio, Zagreb 1881; B. Ž. Milojević, Dinarsko primorje i ostrva, Beograd 1933; R. Šubert, Geologija Dalmacije, Zadar 1909. J. R-ć. i A. J-ć.
Iseljenici. Više od pola bračkoga pučanstva živi u Južnoj Americi i ostaloj emigraciji, poglavito u Chileu i Boliviji, gdje su Hrvati s Brača svojom darovitošću, poduzetnošću i marljivošću zauzeli važne društvene položaje te stekli zamjeran imetak, koji se cijeni na nekoliko milijarda kuna. Nekoliko stotina bračkih milijunaša iz Južne Amerike nastanilo se u Splitu i uložilo kapitale u objekte, koji vrijede preko 400 milijuna kuna. M. B.
Povijest. U osvitku povijesti na Braču nalazimo Ilire, koji po Mayeru daju ime otoku (brentos »jelen«). Prema legendi došli su kasnije Grci iz Ambrakije (zaliv Arta) i osnovali Škrip (Scripea). Iz kamenog doba našlo se ostataka oko Donjega Humca, a iz brončanog doba kod Luke Bobovišća. Ostatci su toga doba i mnoge gomile i utvrde naslaganog kamenja na visovima. Staro se stanovništvo bavilo uglavnom stočarstvom (Plinije: »capris laudata Brattia«). U prvo vrijeme otok je bolje naseljen u unutrašnjosti (Donji Humac, Nerežišća, Škrip, Bunje), a kasnije i uprimorju (Lovrečina, Pučišća, Bol, Sutivan). Dolaskom Rimljana stanovništvo se romaniziralo. Za vrijeme Dioklecijana lomio se kamen iznad Splitske za splitsku palaču. Razorenjem Salone i Epetiuma 614 bježi stanovništvo tih gradova na Brač, te se obnavlja napušteni Škrip (presbyter Florus). Dolaskom Neretljana u prvoj polovici 9. st. grad je porušen, i Romani bježe na južnu obalu ispod Koštila kod današnjega Bola, ali to novo naselje ruše kretski Saraceni 872. Središte je neretljanskog Brača vjerojatno bio Gradac (Gradatium). Oko g. 1000 dolaze na kratko vrijeme Mlečići, koji stvaraju središte u Nerežišćima. Zatim se Brač vraća hrvatskom kralju, a kasnije sve do 1278 hrvatsko-ugarskom kraljevstvu (osim što je možda između 1170 i 1180 u bizantskim rukama). G. 1240 B. potpada pod Split. Međutim 1242 kralj Bela odredi, da rektor Hvara bude istodobno i rektor Brača. Rektor je na Braču držao zamjenika (vicarius). G. 1277 provališe Omišani do Nerežišća te zapališe ložu i knjige. Kad je 1280 na kratko vrijeme Omiš došao pod Veneciju, izbjegli Omišani i Primorci često haraju Brač, koji je bio mletački od 1278 do 1358. Od 1358 otokom opet zavlada hrvatsko-ugarski kralj. Brač je zatim od 1390 do 1394 u bosanskoj vlasti, a od 1403 do 1413 pod vlašću hercega Hrvoja. Od 1413 do 1416 bio je pod vlašću dubrovačke republike, kojoj ga Žigmund oduzima i predaje Ladislavu Jakcu. G. 1420 B. se dobrovoljno predaje Veneciji i ostaje u njenoj vlasti do 1797. Od 1423 B. ima zasebnoga kneza (rector, conte), mletačkog plemića, koji je upravljao prema propisima Bračkog statuta i Reformacijama i naredbama iz Mletaka. Za ovo mletačko vrijeme treba spomenuti: kužne bolesti (osobito kugu 1424—1426); od 15. st. postanak i razvitak primorskih bračkih naselja i raseljavanje starih pastirskih sela u unutrašnjosti (Gradac, Mošuje, Dubrovica, Podgračišća, Straževnik); sporove između plemstva i pučana počevši od 1538; doseljivanje Poljičana u 16. st. te Hercegovaca i Primoraca od Kandijskog rata 1645 dalje (novi stanovnici, dogoni).
S Poljičanima su došli njihovi popovi glagoljaši, koji su osnivali zajedničke stanove, »pustinje«. Od ovih se je do danas sačuvala na južnoj strani otoka pustinja Blaca, osnovana polovicom 16. st. s dopuštenjem i uz darovnicu bračkoga kneza. Osim stalnog utjecaja na duhovni život otočana Blaca su u najnovijoj prošlosti postala vrlo značajna za kulturnu povijest B. Ovdje je krajem 19. st. bila uređena mala tiskara, u kojoj je tiskana povijest pustinje (samostan), a današnji je svećenik, izučeni astronom, uredio mali opservatorij.
Povijest B. u toku 17. i 18. st. je bez važnijih događaja. U čestim borbama s gusarima i Turcima istakla se bračka galija i njeni soprakomiti, birani od vladajućeg bračkog plemstva, i to od g. 1489 od ovih bračkih plemićkih obitelji: Filipović, Martinić, Prodić, Cerinić, Mladinić, Božićević, Vužić i Ivelić (koje talijanski spomenici bilježe u romaniziranom obliku — Ivellio, Vusio, Nadali i t. d.). Mirom u Campoformiju (1797) potpada otok pod Austriju i ostaje pod njom do 1805, kad zavladaše Francuzi, koji ostadoše do 1814, osim kratkotrajne ruske okupacije 1806/7 (knez Brača Andrija Kovačić iz Pučišća). G. 1814 ponovno Brač dolazi pod Austriju (za nju je naročito agitirao fra Andrija Dorotić iz Sumartina) i ostaje u njenoj vlasti do 1918, kad je došao u sastav bivše Jugoslavije. Od 1941 u sklopu je Nezavisne Države Hrvatske.
LIT.: Statuta Municipalia ac Reformationes Magnif. Communitatis Brachiae, Udine 1656, i dodatak Diversi publici decreti, terminationi, privilegi et indulti, Udine 1656; A. Ciccarelli, Osservazioni sull’ isola della Brazza e sopra quella Nobiltà, Mleci 1802; Statut i reformacije otoka Brača, u Monumenta historico-juridica Slav. Merid. XL., Zagreb 1926; A. Jutronić, Podrijetlo stanovništva otoka Brača, Jadranska Straža 4, Split 1939; Isti, Stare crkvice i naselja na Braču, Novo Doba br. 302, Split 1933; Isti, Brač i slavenski gusari na Jadranu, Novo Doba, božićni broj, Split 1929; Isti, Bogumilstvo na Braču, Novo Doba, božični br., Split 1930; Naseljavanje Poljičana i ostalih Dinaraca na Brač, Glasnik Geografskog društva, sv. XIV., Beograd 1928; Isti, Razvitak današnjih bračkih naselja, Glasnik primorske banovine br. 11., Split 1938; Isti, Pobuna pučana protiv plemstva na Braču 1797, Novo Doba, božični br., 1932; Isti, Ruska okupacija Brača 1806—07, Novo Doba, uskrsni br., Split 1931; Povjestne crtice o pustinji Blaca, Blaca 1897. A. J-ć.