BOT, 1. Andrija, od Bajne, † 1511, ban hrvatski (1505 —1511). Na bansku je stolicu došao s Franjom Balašom, a još prije bio je kapetan Medvedgrada i Gradca (1490). Slavonski ih staleži ne htjedoše priznati banovima. Balaša je 1506 uklonjen, a Botu je pridijeljen Marko Mišljenović i podjedno su obojica imenovani kapetanima Senja. Kako nisu mogli sakupiti daću u Slavoniji po želji kralja Vladislava II., padoše u nemilost kralja, koji ih liši banske časti (1508). Bot se tome nije htio pokoriti, a novo imenovani banovi Kanižaj i Ernušt nisu imali toliko snage, da ga zbace. B. je vršio vlast u južnim krajevima (Otočac, Senj i Hrvatsko Primorje), stolujući najradije u Otočcu. On je skupa s Bernardinom Frankopanom pomagao četama cara Maksimilijana protiv Mletaka 1509. Udarao je na Krk, prodro u Istru do Labina i zadržao Rijeku, koju su poslije par mjeseci opet oteli Mlečići. Republika sv. Marka, da mu se osveti, pošalje Pasqualiga, da odvrati hrvatske knezove od Bota i da ih prikloni Mlecima. Do sporazuma je došlo u Bihaću tako, da se Andrija ispričao i obećao prijateljstvo Mlecima. G. 1510 izmirio se i s kraljem Vladislavom II. Jagelovićem. Kad su turske čete pljačkale frankopanske gradove Ribnik, Metliku, Ozalj i Dubovac, jedini je Bot poslao Ferdinandu pomoć od 100 konjanika.

2. Ivan, od Bajne, hrvatsko-slavonski ban (1493) uz Emerika Derenčina. Ratovao je protiv Frankopana, koji su po smrti kralja Matijaša Korvina tražili, da im se povrate gradovi Senj, Otočac, Bribir, Bakar i t. d. Kad im nije bilo moguće dobiti ih milom, pokušaše silom. Knez Bernardin Frankopan zauzeo je već četiri grada u Primorju, kad su banovi pohitali, da ga suzbiju. Bernardin je morao uzmaknuti ispred Senja i poći u Brinje, gdje ga banovi stadoše opsjedati. Ban Ivan Bot približio se jednom prilikom odviše bedemima grada, te ga pogodi topovsko zrno, od kojega pogibe (1493).

LIT.: Vj. Klaić, Povjest Hrvata, Zagreb 1904, II/3.