BOJNIČIĆ, 1. Ivan, pl. Kninski, * Valpovo 24. XII. 1858, † Zagreb 11. VI. 1925. Pučku školu i nižu gimnaziju učio je u Osijeku, a završio ju je u Budimpešti, gdje je na tamošnjem sveučilištu učio pravo i filozofiju, baveći se i poviješću. G. 1879 imenuje ga ban Mažuranić pristavom arheološkog muzeja u Zagrebu, a 1880 postaje doktor filozofije na osnovi disertacije na madžarskom jeziku Krivotvorenje isprava u srednjem vijeku, koja je izašla iste godine u Zagrebu. G. 1882 postaje lektor madžarskog jezika na filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1887—1889 bio je narodni zastupnik u hrvatskom saboru kao član Narodne stranke, koja je podupirala Khuena. Arhivarom i ravnateljem zemaljskog arhiva u Zagrebu imenovan je 1892, a 1910 dobiva naslov javnog izvanrednog profesora.

B. se naročito bavio numizmatikom i epigrafikom, genealogijom kao i poviješću i kulturnom poviješću. Pisao je na hrvatskom, madžarskom i njemačkom jeziku u različitim dnevnim i znanstvenim listovima te beletrističkim časopisima. Osobito je zaslužan za uređenje državnog arhiva u Zagrebu. Uređuje i osniva Kroatische Revue, Vjesnik kr. zem. arhiva i druge časopise.

Prva njegova rasprava izašla je u Vijencu 1878 pod naslovom Povijest, oblik i uporaba prstenja kod starih naobraženih naroda. Od ostalih djela, rasprava i članaka najznatnija su mu ova: Hrvati na bečkom sveučilištu u XIV. i XV. vijeku (Vienac 1879); Židovi u Hrvatskoj u X. vieku (Vienac 1879); Hrvatski starinar u XVII. vieku (Nikola Drašković) u Vjesniku hrv. arh. društva 1880; Rimski natpis u Varaždinskih Toplicah (Vjesnik hrv. arh. društva 1882); Grbovnica kraljevine Slavonije (Vjesnik hrv. arh. društva 1896); Pravo nasljedstva kuće Habsburške na hrvatsko priestolje i izbor Ferdinanda I (Prosvjeta 1897 i posebni otisak); Prilog povjesti hrvatskog plemstva (Vjesnik zem. arhiva 1899). Veliko je njegovo historijsko heraldičko djelo Der Adel von Kroatien und Slavonien (Nürnberg 1899). Druge su mu rasprave: Jakov Bribirski od plemena Šubić (Vjesnik zem. arhiva 1899); Historički razvoj plemstva (Prosvjeta 1900); Neizdane isprave o progonu vještica u Hrvatskoj (Vjesnik zem. arhiva 1901, 1904, 1905); Kratka povjest Hrvata za mladež pučkih škola (Zagreb 1907); Listine hrv. narodne dinastije u kr. zem. arhivu u Zagrebu (Prosvjeta 1911); Nekoliko neizdanih listina XIII. vijeka (Vjesnik zem. arhiva 1911). Brojni su mu članci vrlo interesantnog sadržaja razasuti po Jutarnjem Listu, Obzoru i drugim listovima, a zadnji mu je bio članak Nešto o hrvatskom saboru XVIII. vijeka u Obzoru od 3. IV. 1925. Na njemački jezik preveo je Povijest Bosne od Vj. Klaića (Geschichte Bosniens, Leipzig 1885).

LIT.: † Dr. Ivan Bojničić Kninski, Vjesnik kr. državnog arhiva u Zagrebu, II., 1926. S. A.

2. Stjepan, * Zagreb 6. II. 1884, † Zagreb 28. II. 1927, sin Ivanov, karakterni glumac i komičar zagrebačke drame, u kojoj je djelovao od 1907, kad je za ljubav kazališta napustio nauku filozofije. Najistaknutije uloge: Grga (Graničari), Vuk (Dubravka), Polonije (Hamlet), Tobija (Na tri kralja). Igra mu bijaše prodahnuta prirođenom dobrodušnošću i naravnim humorom. S. B.

3. Tomaš, pl. od Plavna, potječe po svoj prilici »de genere Buchich«. Bio je skrbnik djeci bana Matka Talovca. Spominje se kao »banovac Dalmacije i Hrvat’«, pošto je u listopadu 1451 naslijedio u toj časti buntovnoga Tomaša Tvrtkovića. Kada je poslije smrti bana Petra Talovca ostala banska čast neko vrijeme nepopunjena, vrši B. banske poslove. U borbi protiv Ulrika Celjskog i hercega Stjepana Vukčića Kosače on je na strani njihovih protivnika, koje pomažu Mlečani i Dubrovčani. Štoviše, mletački knez u Splitu sklapa s Tomašem ugovor protiv hercega Stjepana i stavlja pod zaštitu republike sv. Marka Klis, Sinj, Čačvinu, Petrovac, Ključ, Knin i Lab, koji su pripadali pokojnomu banu. G. 1456 morade se banovac Tomaš pokoriti banu knezu Ulriku i predati mu Knin i Lab.

LIT.: I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899; V. Klaić. Povjest Hrvata, II., 2., Zagreb 1901. S. A.

4. Vjera, * Zagreb 27. I. 1883, hrvatska slikarica i grafičarka, kći Ivana B. Učila je u Beču, gdje su joj bili učitelji Tina Blau, F. Seligmann, Gustav Klimt i H. Tichy, a kasnije u Zagrebu kod T. Krizmana. Zbog studija proputovala je Italiju, Njemačku i Belgiju. Priklonivši se gotovo isključivo grafici izradila je velik broj bakroreza, bakropisa, drvoreza, monotypa, litografija i crteža, kojima su motivi vedute i krajolici iz Zagreba, Hrvatskog Zagorja i Hrvatskog Primorja. U posljednje vrijeme izradila je kao činovnik Hrvatskog državnog arhiva među ostalim Knjigu gradskih grbova. A. J-k.